Na Univerzitetu u Zenici je održana javna tribina pod nazivom „Budućnost isporuke toplotne energije u Zenici“, na kojoj je doc. dr. Ernad Bešlagić, s Mašinskog fakulteta Univerziteta u Zenici, predstavio analizu značaja sistema daljinskog grijanja za dugoročni razvoj grada.
U fokusu izlaganja nije bilo tehničko stanje mreže niti aktuelna grijna sezona, već širi urbani, razvojni i društveni kontekst u kojem se pitanje daljinskog grijanja u Zenici danas nalazi.
Daljinsko grijanje kao dio urbanog minimuma
Bešlagić je na početku izlaganja naglasio da se urbana sredina ne definiše isključivo brojem stanovnika, već infrastrukturom koja omogućava kolektivni život. U tom smislu, daljinsko grijanje je predstavljeno kao dio urbanog minimuma, zajedno s vodovodom, kanalizacijom, odvozom otpada i javnom rasvjetom.
„Daljinsko grijanje nije luksuz niti dodatna usluga, već osnovni element urbane infrastrukture, isto kao vodovod ili kanalizacija“, istaknuto je tokom prezentacije.
Zašto se grijanje često ne doživljava kao gradski problem
Jedno od pitanja koje se često postavlja u javnosti jeste da li je grijanje zaista problem cijelog grada. Kako je pojašnjeno tokom tribine, sistem daljinskog grijanja u Zenici formalno obuhvata oko 20.600 stambenih objekata, dok grad ima približno 40.000 domaćinstava, odnosno oko 50 posto obuhvaćenosti. Međutim, kako je naglašeno, ta brojka godinama ostaje približno ista ne zato što se sistem stabilno održava, već zato što se istovremeno dešavaju dva suprotna procesa: dio građana se svake godine odjavljuje sa grijanja, dok se novoizgrađeni stambeni objekti priključuju na mrežu. Zbog toga se stvarno smanjenje broja korisnika ne vidi odmah u ukupnim statistikama, iako se sistem u praksi postepeno prazni.
Upravo zbog te činjenice, kako je naglašeno, grijanje se često percipira kao problem manjeg broja građana, a ne kao ključno urbano pitanje. Dodatno, najveći problemi u funkcionisanju sistema traju jedan do dva mjeseca godišnje, a postoje i individualne alternative grijanja, što dodatno utiče na relativizaciju problema.
Međutim, Bešlagić je upozorio da broj obuhvaćenih domaćinstava ne govori ništa o tome koliko je objekata zaista aktivno priključeno na sistem i koliko građani daljinsko grijanje doživljavaju kao pouzdano rješenje.
Sistem postoji, ali se povlači iz života grada
Analizirajući korištenje sistema daljinskog grijanja u periodu od 2010. do 2024. godine, istaknuto je da mreža formalno i dalje postoji i obuhvata približno isti broj stambenih objekata, ali da se sistem postupno povlači iz svakodnevnog života grada.
„Ono što se gubi nije infrastruktura, nego njena funkcija“, naglašeno je tokom izlaganja. Sve manji broj objekata ostaje priključen na mrežu, ne zato što ih fizički nema, već zato što građani sistem više ne doživljavaju kao pouzdano rješenje.
U urbanom smislu, to znači da Zenica polako prelazi s kolektivnog sistema grijanja na fragmentirana, individualna rješenja, što je, prema ocjeni predavača, dugoročno ozbiljan razvojni problem.
Individualna rješenja – racionalna za pojedinca, neracionalna za grad
Građani koji se isključe iz sistema daljinskog grijanja ne ostaju bez grijanja, već prelaze na individualna ložišta na ugalj, drva ili pelet, grijanje na električnu energiju putem klima-uređaja i grijalica, ili različite kombinacije privremenih rješenja.
Iako su takva rješenja često jedina dostupna i razumljiva za pojedinca, u urbanom kontekstu ona znače fragmentaciju sistema grijanja, veći pritisak na okoliš, rast zagađenja i gubitak kolektivnog pristupa rješavanju jednog od osnovnih gradskih problema.
Problem ili razvojna prilika
U izlaganju je naglašeno da se trenutna situacija može posmatrati na dva načina. S jedne strane, kao problem obilježen padom broja korisnika, zapuštenom mrežom i gubitkom povjerenja građana. S druge strane, ista situacija može predstavljati razvojni potencijal.
„Sistem koji se mora obnoviti otvara prostor za unapređenje energetske efikasnosti, poboljšanje kvaliteta života i dugoročno jačanje urbanih funkcija grada“, istaknuto je.
Četiri razvojna aspekta
Poseban dio izlaganja bio je posvećen uticaju daljinskog grijanja na četiri ključna razvojna aspekta grada: energetsku efikasnost, kvalitet života, demografske trendove i održivi razvoj.
Naglašeno je da je daljinsko grijanje prirodna osnova za unapređenje energetske efikasnosti, ali samo ako se obnova mreže posmatra zajedno s energetskom efikasnošću zgrada. Takav pristup donosi manje gubitke energije, stabilniju isporuku i dugoročno niže troškove, ne samo za korisnike, već i za grad.
Kada je riječ o kvalitetu života, pouzdan sistem daljinskog grijanja direktno utiče na zdraviji okoliš, smanjenje zagađenja zraka i ugodnije javne prostore, posebno u gusto naseljenim urbanim zonama.
U kontekstu negativnih demografskih trendova, istaknuto je da gradovi moraju „boriti se“ za svoje stanovnike, a kvalitet komunalne infrastrukture predstavlja jedno od ključnih sredstava u toj borbi. Stabilno grijanje je važan faktor za mlade porodice i investitore u stanogradnju.
Razvojna odluka, a ne pitanje jedne sezone
U završnici izlaganja Bešlagić je naglasio da daljinsko grijanje nije tehničko ili sezonsko pitanje, već razvojna odluka grada. Način na koji se grad odnosi prema ovom sistemu govori o tome da li Zenica bira kratkoročno snalaženje ili dugoročno planski razvoj.
„Grad se danas nalazi pred izborom – nastavak fragmentacije i individualnih rješenja ili obnova i jačanje kolektivnih sistema koji dugoročno donose stabilnost i kvalitet života. Nijedan put nije lak, ali samo jedan je razvojni“, poručio je na kraju.
Zaključno, istaknuto je da pitanje daljinskog grijanja nije pitanje jedne zime ili jedne sezone, već pitanje kakav grad Zenica želi ostaviti narednim generacijama – i da je daljinsko grijanje neizostavan dio tog odgovora.
