Kako saznaje Zenicablog, u ponedjeljak, 25. maja, Gradsko vijeće Zenice održat će novu, tematsku sjednicu na kojoj će se raspravljati i odlučivati o projektnom zadatku koji je pripremila stručna radna grupa za izradu Studije rekonstrukcije i modernizacije sistema daljinskog grijanja. Dokument definira obim, ciljeve, metodologiju i ključna pitanja koja će studija detaljno analizirati — a od toga direktno zavise sigurnost snabdijevanja, cijene grijanja i budući tehnički pravac razvoja sistema za hiljade korisnika u gradu.
Na dnevnom redu je predstavljanje projektnog zadatka na 44 stranice koji je osnova za izradu stručne studije rekonstrukcije i modernizacije sistema grijanja; vijećnici odlučuju da li prihvaćaju okvir koji će odrediti hoće li Zenica zadržati postojeći model ili krenuti u energetsku tranziciju.
Šta je pred vijećnicima
Pred vijećnicima je projektni zadatak koji je izradila Stručna radna grupa imenovana od strane gradonačelnika; radna grupa održala je četiri sastanka i predala dokument u roku. Projektni zadatak je okvir (s detaljnim zahtjevima) za izradu sveobuhvatne stručne studije o budućnosti daljinskog grijanja u Zenici. Dokument ne predstavlja konačno tehničko rješenje, već sadrži opsežan popis analiza, scenarija i kriterija koji moraju biti obrađeni u narednoj studiji. Uz projektni zadatak vijećnici će razmatrati i prateće zaključke o mjerama zaštite sistema i privremenim koracima za sezonu grijanja.
Zadatak stručnog tima kojeg je predvodio rektor UNZE Jusuf Duraković, bilo je pripremiti stručnu, tehničku i ekonomsko-ekološku studiju koja će predložiti održiv model za daljinsko grijanje u Zenici za naredni planski period. Postojeći sistem razvijan je tokom industrijskog razdoblja i danas je pogođen starim magistralama, velikim gubicima topline, zastarjelom opremom i složenim vlasničkim odnosima. Mreža broji oko 100 km cjevovoda i stotinama podstanica različite starosti i stanja.
Stručna grupa je namjeravala definisati optimalan model koji je siguran, ekonomski održiv, ekološki prihvatljiv i tehnički izvediv, uz mogućnost fazne implementacije, što je uključivalo detaljnu analizu postojećeg stanja (kotlovi, mreža, podstanice), energetskog bilansa, gubitaka, pravnog okvira, potrošnje i projekcije potražnje, dostupnosti energenata, te utjecaj mjera energetske efikasnosti.
Dodatno, donose se i odluke koje ovlašćuju Gradonačelnika Fuada Kasumovića da, u interesu grada, vodi procese koji će osigurati postojeći model grijanja do dugoročnog rješavanja i odluke, kao i provedbe Studije.
Sve opcije koje su predložene
Opcija A — Rekonstrukcija i zadržavanje postojeće Toplane (adaptacija postojećih kotlova za rad na prirodni gas): zadržava centralno rješenje, zahtijeva tehničke preinake, manje prostorne promjene, ali ima pitanje dugoročnog efikasnog rada i dostupnosti rezervnih dijelova.
Opcija B — Izgradnja novog gasnog postrojenja (na postojećoj ili drugoj lokaciji): moderna oprema, veća efikasnost i fleksibilnost; značajniji početni troškovi i radovi preuređenja lokacije, s mogućnošću integracije novih tehnologija.
Opcija C — Distribuirane (zonske) kotlovnice po gradu: decentralizacija izvora kroz 3–6 manjih kotlovnica, smanjenje distributivnih gubitaka na pojedinim zonama i veća otpornost sistema, ali zahtijeva izgradnju više objekata i dobar plan priključenja na primarnu mrežu.
Opcija D — Kogeneracija (CHP) na prirodni gas: istovremena proizvodnja toplote i električne energije, veća ukupna efikasnost i potencijal prihoda od prodaje električne energije; zahtijeva odgovarajući priključak na elektro mrežu i regulatorne uvjete.
Opcija E — Hibridni sistemi (kombinacija plina s toplotnim pumpama, biomasom, solarnim spremnicima i sezonskim rezervama topline): fleksibilan model koji omogućava smanjenje emisija, veću integraciju obnovljivih izvora i put prema dekarbonizaciji; potreban je složen energetsk i financijski model.
Dodatne varijante: Velike toplotne pumpe s električnom potrošnjom optimiziranom prema tarifama, iskorištavanje otpadne topline iz industrije i WWTP-a, geotermalni pristupi i sezonsko skladištenje toplote (veliki spremnici).
Za svaku opciju tražit će se tehnički opis, CAPEX (početni investicioni troškovi), OPEX (operativni troškovi), LCOH (trošak toplinske energije po jedinici), emisije CO2 i lokalnih polutanata, vrijeme realizacije, prostorni zahtjevi, te procjena rizika i kompatibilnosti s budućim energentima (biometan, vodik) i OIE (obnovljivi izvori energije). Studija mora napraviti uporednu matricu svih opcija po ključnim parametrima kako bi Grad i javnost jasno vidjeli prednosti i nedostatke svake varijante.
Šta vijećnici konkretno odlučuju na sjednici
Glasat će o prihvatanju projektnog zadatka i pridruženih zaključaka koji definiranju obveze lokalne uprave da dalje provodi otklanjanje rizika, pripremi prelaznih mjera, uvođenju novog tarifnog sistema i osiguranju kontinuiteta usluge tijekom tranzicije. Ne bira se odmah konačno tehničko rješenje; usvajanje projektnog zadatka znači da se daje mandat za raspisivanje i izradu stručne studije koja će potom predložiti optimalno rješenje. Uz to, vijeće potvrđuje zaštitne mjere za funkcionisanje sistema dok traje proces—osiguranje kontinuiteta usluge, zaštita javnog interesa i koordinacija s nadležnim institucijama.
Ako projektni zadatak bude usvojen i studija provede kvalitetno, građani mogu očekivati jasniji plan modernizacije: bolje regulisanje potrošnje, smanjenje gubitaka, mogućnost pravednijeg obračuna prema stvarnoj potrošnji i dugoročno stabilnije cijene grijanja. U prijelaznom periodu dokument nalaže hitne mjere za sezonu grijanja i promjene u tarifnom sistemu — to znači da mogu uslijediti izmjene u obračunu i komunikaciji JP Grijanje s korisnicima. Studija također predviđa mjere zaštite ranjivih kategorija i obavezu transparentnog informiranja javnosti o stanju sistema i planiranim koracima.
Koji su rizici i otvorena pitanja
Vlasničko-pravni odnosi nad dijelovima infrastrukture i ovisnost o industrijskim izvorima energije predstavljaju ključne rizike u realizaciji neke od opcija. Financiranje (CAPEX) za izgradnju ili rekonstrukciju je velika stavka i mora se planirati kroz kombinaciju javnih sredstava, kredita i mogućih međunarodnih fondova. Tehnički izazovi su stara mreža, potreba za velikim terenskim radovima (zamjena cijevi), osiguranje dovoljne dostupnosti energenata (biomasa, plin), te kompatibilnost s elektroenergetskom mrežom za velike toplotne pumpe/CHP.
Ako vijeće prihvati projektni zadatak, slijedi raspisivanje/angažman stručnih institucija za izradu Studije (rok za izradu je predviđen u zaključcima – šest do devet mjeseci od usvajanja zadatka). Tokom izrade studije trebaju se provesti terenski pregledi, hidraulički proračuni, modeli potrošnje na satnoj bazi, ekonomske simulacije i javna rasprava. Nakon završetka studije Grad dobiva jasan plan investicija, faze implementacije i prijedlog tarifnog i društveno-politickog modela (uključujući zaštitu korisnika).
Pred vijećnicima je ključni dokument — projektni zadatak koji određuje hoće li Zenica samo popravljati postojeći sistem ili će krenuti prema modernoj, hibridnoj i dekarboniziranoj topilnoj infrastrukturi. Odluka je proceduralna, ali presudna: ako se zadatak prihvati i studija kvalitetno provede, sljedeće godine mogli bismo dobiti konkretan, financijski i tehnički obrazložen put za stabilno i jeftinije grijanje u Zenici.
