10.8 C
Zenica
More

    Ukupno podjela

    Zenica
    scattered clouds
    10.8 ° C
    11 °
    10.6 °
    35 %
    2.1kmh
    40 %
    pon
    10 °
    uto
    8 °
    sri
    3 °
    čet
    7 °
    pet
    10 °
    Četvrt vijeka od genocida konačni smiraj našlo još devet žrtava

    Četvrt vijeka od genocida konačni smiraj našlo još devet žrtava

    Četvrt vijeka od genocida konačni smiraj našlo još devet žrtava

    Četvrt vijeka od genocida počinjenog jula 1995. godine u bosanskohercegovačkoj enklavi Srebrenica, konačni smiraj našlo je još devet identifikovanih žrtava.

    Tijela od kojih su neka nekompletni skeleti, neka pronađena u dijelovima ne samo u jednoj grobnici, ukopana su danas, 25 godina po egzekucijama, u mezarju memorijalnog kompleksa u Potočarima.

    Prethodila je manifestacija obilježavanja tužne godišnjice, komemoracija u prisustvu članova porodica ubijenih, učesnika Marša mira, zvaničnika iz Bosne i Hercegovine, članova međunarodne zajednice, vjerskih institucija, diplomatskog kora, poštovalaca žrtava – ‘običnih’ građana.

    Više od 40 govornika, sadašnjih i bivših državnika, zvaničnika pravosudnih i religijskih institucija, kraljevskih kuća, evropskih i drugih organizacija s više kontinenata, uputili su video-poruke. Jedna od dominirajućih je bila protivljenje zbog onih koji negiraju da se ovaj užasni zločin, počinjen u srcu Evrope u osvit 21. vijeka, uopće i dogodio. Takav odnos prema Srebrenici je zapravo glorifikacija zločinaca, naveli su neki od govornika pozivajući na osudu negatora.

    Preživjele žrtve su poručile da nikada neće stati u potrazi za istinom i pravdom jer ni do danas nisu procesuirani mnogi zločinci niti su pronađene sve žrtve Srebrenice kako bi dobile pravo na dostojanstven ukop u moru bijelih nišana u Potočarima, među mezarima hiljada sapatnika čija su tijela pronađena ranije u masovnim i drugim grobnicama.

    Od danas ukopanih, najmlađi je bio Salko (Ahme) Ibišević iz Ljubovije, s 23 godine u momentu smrti. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 2001. godine u sekundarnoj masovnoj grobnici Liplje u općini Zvornik. Najstarija žrtva je Hasan (Alije) Pezić iz mjesta Pustoše kod Vlasenice. Imao je 70 godina kad je ubijen, a posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice u Kozluku.

    Ukopani su i Sead (Huso) Hasanović, rođen 1971. u Krivačama, Alija (Bekto) Suljić, rođen 1969. u Poznanovićima, Hasib (Šaban) Hasanović (1970.) iz Slatine, Zuhdija (Suljo) Avdagić (1947.), rođen u Novoj Kasabi, Bajro (Ramo) Salihović, rođen 1943. u Voljavici, Ibrahim (Hamid) Zukanović (1941.), rođen u Sasama te Kemal (Husein) Musić (1968.) iz Glogove.

    Procjenjuje se da je u genocidu jula 1995. ubijeno više od 8.000 ljudi, najviše odraslih i maloljetnih muškaraca, a protjerano te izloženo raznim užasnim patnjama desetine hiljada.

    1. juli je u svijetu postao paradigma najtežeg zločina počinjenog na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.

    Slike stradanja među kojima su i neki od prizora same egzekucije, kao i odvajanja muškaraca koji će potom biti likividirani od majki, supruga, kćerki, sestara; pokušaja prebjeglih da se napornim stazama i vrletima, kasnije nazvanim ‘put smrti’, domognu slobodne teritorije – obišle su svijet.

    Svjedočenja preživjelih o detaljima zločina nepojmljivih zdravom umu, posebno bolna sjećanja žena od kojih su nasilno odvajana i ubijana djeca, jednako lede krv u žilama i nakon 25 godina.

    Četvrt vijeka od genocida počinjenog jula 1995. godine u bosanskohercegovačkoj enklavi Srebrenica, konačni smiraj našlo je još devet identifikovanih žrtava.

    Tijela od kojih su neka nekompletni skeleti, neka pronađena u dijelovima ne samo u jednoj grobnici, ukopana su danas, 25 godina po egzekucijama, u mezarju memorijalnog kompleksa u Potočarima.

    Prethodila je manifestacija obilježavanja tužne godišnjice, komemoracija u prisustvu članova porodica ubijenih, učesnika Marša mira, zvaničnika iz Bosne i Hercegovine, članova međunarodne zajednice, vjerskih institucija, diplomatskog kora, poštovalaca žrtava – ‘običnih’ građana.

    Više od 40 govornika, sadašnjih i bivših državnika, zvaničnika pravosudnih i religijskih institucija, kraljevskih kuća, evropskih i drugih organizacija s više kontinenata, uputili su video-poruke. Jedna od dominirajućih je bila protivljenje zbog onih koji negiraju da se ovaj užasni zločin, počinjen u srcu Evrope u osvit 21. vijeka, uopće i dogodio. Takav odnos prema Srebrenici je zapravo glorifikacija zločinaca, naveli su neki od govornika pozivajući na osudu negatora.

    Preživjele žrtve su poručile da nikada neće stati u potrazi za istinom i pravdom jer ni do danas nisu procesuirani mnogi zločinci niti su pronađene sve žrtve Srebrenice kako bi dobile pravo na dostojanstven ukop u moru bijelih nišana u Potočarima, među mezarima hiljada sapatnika čija su tijela pronađena ranije u masovnim i drugim grobnicama.

    Od danas ukopanih, najmlađi je bio Salko (Ahme) Ibišević iz Ljubovije, s 23 godine u momentu smrti. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 2001. godine u sekundarnoj masovnoj grobnici Liplje u općini Zvornik. Najstarija žrtva je Hasan (Alije) Pezić iz mjesta Pustoše kod Vlasenice. Imao je 70 godina kad je ubijen, a posmrtni ostaci su ekshumirani iz masovne grobnice u Kozluku.

    Ukopani su i Sead (Huso) Hasanović, rođen 1971. u Krivačama, Alija (Bekto) Suljić, rođen 1969. u Poznanovićima, Hasib (Šaban) Hasanović (1970.) iz Slatine, Zuhdija (Suljo) Avdagić (1947.), rođen u Novoj Kasabi, Bajro (Ramo) Salihović, rođen 1943. u Voljavici, Ibrahim (Hamid) Zukanović (1941.), rođen u Sasama te Kemal (Husein) Musić (1968.) iz Glogove.

    Procjenjuje se da je u genocidu jula 1995. ubijeno više od 8.000 ljudi, najviše odraslih i maloljetnih muškaraca, a protjerano te izloženo raznim užasnim patnjama desetine hiljada.

    1. juli je u svijetu postao paradigma najtežeg zločina počinjenog na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata.

    Slike stradanja među kojima su i neki od prizora same egzekucije, kao i odvajanja muškaraca koji će potom biti likividirani od majki, supruga, kćerki, sestara; pokušaja prebjeglih da se napornim stazama i vrletima, kasnije nazvanim ‘put smrti’, domognu slobodne teritorije – obišle su svijet.

    Svjedočenja preživjelih o detaljima zločina nepojmljivih zdravom umu, posebno bolna sjećanja žena od kojih su nasilno odvajana i ubijana djeca, jednako lede krv u žilama i nakon 25 godina.

    IzvorFena
    Četvrt vijeka od genocida konačni smiraj našlo još devet žrtava

    Posljednje objavljeno