Bolovi nakon buđenja, ukočenost zglobova, spor oporavak nakon fizičke aktivnosti i konstantan osjećaj umora često se pripisuju stresu, nedostatku sna ili godinama. Međutim, stručnjaci upozoravaju da ovakvi simptomi ponekad mogu biti povezani i s hroničnim upalnim procesima u organizmu.
Dr. Nneoma Oparaji za HuffPost pojašnjava da hronična upala sama po sebi nije dijagnoza niti bolest. Također, nije tačno da se javlja isključivo kod osoba koje imaju autoimune bolesti, jer dugotrajni upalni procesi mogu biti povezani s različitim zdravstvenim stanjima.
Upala je prirodni odbrambeni mehanizam organizma. Kada dođe do povrede ili infekcije, tijelo pokreće upalni odgovor kako bi se izborilo s problemom. Kod akutne upale taj proces najčešće traje kratko i završava nakon uklanjanja uzroka.
Kod hronične upale situacija je drugačija.
“Akutna upala obično je kratkotrajna, a hronična traje mjesecima ili godinama, čak i kada nema infekcije ili povrede koja bi je opravdala”, objasnila je Oparaji.
Dr. Beth Rubinstein, voditeljica Odjela za reumatologiju, alergologiju i imunologiju na Univerzitetu Virginia Commonwealth, navodi da se hroničnom smatra upala koja traje duže od šest do 12 sedmica. Simptomi se pritom mogu povremeno smiriti, a zatim ponovo pojaviti.
Starenje, s druge strane, prirodno donosi promjene u mišićnoj masi, metabolizmu i gustoći kostiju.
“Pacijentima često kažem da je starenje neizbježno, ali hronična upala nije”, kaže Oparaji.
Ipak, simptomi se mogu preklapati, zbog čega stručnjaci upozoravaju da nije dobro samostalno zaključivati o uzroku tegoba.
Kako se otkriva hronična upala?
Utvrđivanje hronične upale nije uvijek jednostavno. Ljekar će najprije uzeti detaljnu anamnezu i obaviti fizički pregled, a zatim, u zavisnosti od simptoma, može preporučiti krvne ili druge pretrage.
Među testovima koji se mogu koristiti su C-reaktivni protein (CRP), sedimentacija eritrocita, antinuklearna antitijela (ANA), kao i različite metaboličke pretrage.
Međutim, laboratorijski nalazi sami po sebi nisu dovoljni za postavljanje dijagnoze. Pojedini testovi mogu biti pozitivni i kod osoba koje nemaju autoimunu bolest.
Nalazi također mogu pokazati da u organizmu postoji upalni proces, ali ne moraju otkriti njegov uzrok. Zbog toga bi osobe koje imaju dugotrajne bolove i oticanje zglobova, osip, izražen umor ili druge neuobičajene tegobe trebale razgovarati s ljekarom.
Jedan od čestih znakova koji se može zanemariti jeste izražen umor. Riječ je o iscrpljenosti koja nije samo posljedica napornog dana, već može biti toliko izražena da otežava obavljanje svakodnevnih aktivnosti.
Pažnju treba obratiti i na bolove i ukočenost zglobova, posebno ako su zglobovi otečeni, crveni ili topli.
Kod određenih upalnih stanja bol može biti izraženija nakon dužeg mirovanja ili ujutro, a smanjivati se kretanjem. To se razlikuje od osteoartritisa, kod kojeg se bol često pogoršava korištenjem zgloba.
Još jedan znak koji ne treba zanemariti jeste nenamjerna promjena tjelesne težine, naročito gubitak kilograma bez promjene prehrane, fizičke aktivnosti ili terapije.
Osip, problemi sa snom i probavom
Dugotrajan ili neuobičajen osip također može biti povezan s određenim upalnim bolestima. Stručnjaci savjetuju ljekarski pregled ukoliko se osip ne povlači u roku od dvije sedmice.
Hronični bolovi i ukočenost mogu utjecati i na kvalitet sna. Osoba koja zbog bolova tokom noći teško mijenja položaj može se buditi neispavana, što dodatno pojačava osjećaj umora.
Mogu se javiti i opća slabost, malaksalost, mučnina, gubitak apetita te određene probavne tegobe. Kod upalnih bolesti crijeva, naprimjer, mogu se pojaviti proljev ili krv u stolici.
Neobjašnjiva povišena temperatura i drhtavica također zahtijevaju pažnju, posebno ako se ponavljaju ili dugo traju.
Poteškoće s koncentracijom i osjećaj “magle u glavi” često se pripisuju stresu, nedostatku sna ili starenju. Ipak, slične tegobe mogu pratiti i pojedina upalna stanja.
To, međutim, ne znači da svaki slučaj umora, problema s koncentracijom ili bolova ukazuje na hroničnu upalu. Isti simptomi mogu imati veliki broj drugih uzroka.
Zbog toga stručnjaci naglašavaju važnost ljekarske procjene, naročito kada simptomi traju duže vrijeme, pogoršavaju se ili značajno utiču na svakodnevni život.
Šta povećava rizik?
Kod određenih autoimunih bolesti postoji genetska predispozicija, dok različiti faktori iz okruženja mogu djelovati kao okidači.
Rubinstein, između ostalog, navodi UV zračenje kao jedan od faktora koji kod genetski predisponiranih osoba može biti povezan s aktivacijom lupusa. Pušenje je, s druge strane, poznat faktor rizika za reumatoidni artritis.
Istraživanja također ukazuju na povezanost hroničnog stresa, nedostatka sna, fizičke neaktivnosti, viška masnog tkiva i prehrane bogate prerađenim namirnicama s upalnim procesima.
Stručnjaci koriste i termin “upalno starenje” odnosno “inflammaging”, kojim se opisuje blaga hronična upala povezana sa starenjem. Takvi procesi, međutim, mogu se pojaviti i kod mlađih osoba.
Navike koje doprinose općem zdravlju mogu imati pozitivan utjecaj i na smanjenje hroničnih upalnih procesa.
To podrazumijeva kvalitetan san, upravljanje stresom, redovnu fizičku aktivnost, održavanje zdrave tjelesne težine te prehranu bogatu voćem, povrćem i cjelovitim žitaricama.
Važno je prestati pušiti, alkohol konzumirati umjereno i ostati fizički aktivan. Kod osoba koje imaju probleme sa zglobovima, intenzitet i vrstu vježbanja potrebno je prilagoditi zdravstvenom stanju.
Mediteranski način prehrane također se povezuje s blagim protuupalnim djelovanjem, uz brojne druge koristi za zdravlje.
Najvažnije je, ipak, ne pokušavati samostalno postaviti dijagnozu na osnovu jednog simptoma ili savjeta s društvenih mreža. Ako bolovi, ukočenost, umor, osip, probavne tegobe ili drugi simptomi dugo traju ili značajno narušavaju svakodnevni život, potrebno je potražiti savjet ljekara.
Hronična upala nije neizbježna posljedica starenja, a pravovremena procjena uzroka simptoma može biti važan korak ka odgovarajućem liječenju i boljem kvalitetu života.
