Dana 3. maja 1992. godine, snage Jugoslavenske narodne armije, policije i srpskih paravojnih formacija preuzele su kontrolu nad Dobojem, nakon čega je nesrpskom stanovništvu uveden policijski sat i ograničeno kretanje. Uslijedila su sistematska kršenja ljudskih prava, uključujući maltretiranja, ubistva i druge oblike nasilja, navodi se u saopštenju Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK).
Prema dostupnim sudskim činjenicama, tokom 1992. godine više od hiljadu civila nesrpske etničke pripadnosti bilo je zatočeno u Centralnom zatvoru u Doboju. Prije toga, civili su dovođeni u Centar službi bezbjednosti, gdje su izloženi premlaćivanjima, a potom premještani u zatvor, gdje su također trpjeli fizičko i psihičko nasilje.
Osim Centralnog zatvora i CSB-a, na području Doboja uspostavljen je niz drugih mjesta zatočenja, uključujući industrijske objekte, škole, hangare i privatne kuće. Ova mjesta korištena su za nezakonito pritvaranje i zlostavljanje civila, što je, kako se navodi, doprinijelo masovnom odlasku nesrpskog stanovništva iz grada.
Za ratne zločine počinjene na području Doboja vođeni su brojni sudski postupci pred domaćim i međunarodnim sudovima. Njemački sud je 1997. godine osudio Nikolu Jorgića na doživotnu kaznu zatvora za genocid i druge zločine, dok je Haški tribunal donio presude protiv bivših zvaničnika službi bezbjednosti Srbije za zločine protiv čovječnosti. U Bosni i Hercegovini izrečene su i brojne presude, dok su neki postupci i dalje u toku.
UDIK je kroz dvije publikacije dokumentovao sudske predmete koji se odnose na zločine u Doboju, uključujući presude Suda BiH, Okružnog suda u Doboju i Vrhovnog suda Republike Srpske. Publikacije također sadrže podatke o 219 ekshumiranih i identificiranih osoba, kao i 137 nestalih za kojima se još uvijek traga.
Iz ove organizacije poručuju da je cilj njihovog rada dokumentovanje sudski utvrđenih činjenica o ratnim zločinima, kako bi se doprinijelo suočavanju s prošlošću i izgradnji pravednijeg društva.
“Samo kroz sudske činjenice i relevantne informacije možemo postići istinsko suočavanje s prošlošću, što je temelj za gradnju bolje budućnosti u našoj zemlji”, navodi se u saopštenju.
Na kraju, iz UDIK-a upućuju poruku sjećanja na sve žrtve ratnih zločina u Doboju, naglašavajući važnost kulture pamćenja i odgovornosti prema prošlosti.
