Vahida i Lejla o ženama i životu na selu (AUDIO)

Objavljeno prije 1 sedmica

Lejla Omerčević

‘Život na marginama’ posebno zna biti težak ženama na selu te u ovom mjesecu donosimo priču Lejle Omerčević iz Vareša, te Vahide Jahić iz Kopica kod Maglaja.

Omerčević je predsjednica Udruženja “Zvjezdan grad Vareš” koje postoji od 2017. godine, a nekolicina članica i ranije se aktivno bavilo osnaživanjem žena kroz kreativne radove.

“Udruženje je osnovano u cilju da okupi nezaposlene žene koje se bave kreativnim radovima, pisanjem, poljoprivredom, slikanjem ili bilo čime, ali ne dolaze do izražaja i nemaju nikakva primanja”, kazala je Omerčević.

U udruženju su danas samohrane majke, žene žrtve rata i druge ranjive kategorije društva. Međutim, akcenat nije na tim kategorijama već na tome da su sve to nezaposlene žene koje prodajom svojih proizvoda obezbijeđuju svoju egzistenciju.

Položaj žene na selu je:

Pogledajte rezultate

Loading ... Loading ...

“Trenutno imamo 48 članica i sve su uglavnom iz Vareša i okoline. Imamo raznih aktivnosti, trenutno recikliramo stare flaše, plastiku i kese. Posjećujemo sajmove, idemo na bazare, žene pripremaju proizvode kao što su kompoti, ajvari i salate te to prodajemo. Za sada nam ide dobro”, dodaje naša sagovornica.

Žene su u početku bile skeptične, jer je u njihovom okruženju mnogo udruženja i onih koji nešto nude. Međutim, Omerčević ističe da je ovo udruženje za njih jedna vrsta preporoda i načina zarade.

Žene trpe nasilje

Podršku su dobile i od načelnika Vareša, te drugih nevladinih organizacija. Problem im predstavlja što su brojne članice udaljene od Vareša, te zbog nepostojanja prijevoza nisu toliko česte na radionicama.

“Imamo problem u Očeviji gdje imamo 13 članica, često imamo radionice, ali ne možemo pronaći mogućnost da odemo do Očevije. Teško ih je sve okupiti iz okolnih sela jer nemaju način da dođu”, dodala je Omerčević.

Pojasnila je kako je s prvim druženjem uvidjela probleme žena koje su njihove članice, da trpe nasilje u puno većoj mjeri nego je ona poznavala.

“Kada smo imali prvo druženje vidjela sam koliko žene trpe naselje kod nas u porodicama i to u tolikoj mjeri, bila sam iznenađena. Na selu se situacija promijenila, nije više kako je nekada bilo. Žene sada imaju više prava, ali se bojim da žene kroz odgoj bivaju i dalje po strani”, kazala je Omerčević.

Poseban problem za njih predstavlja odlazak mladih koji se ovdje osjećaju ugroženo. Cilj im je da njihovo udruženje uradi nešto novo čime bi privukli i omladinu koja bi ostajala u Varešu i okolnim mjestima.

Vahida Jahić

Priču sa sela donosi i Vahida Jahić, iz Kopica kod Maglaja, koja je s Udruženjem Medica počela sarađivati 2016. godine.

Život na selu za nju predstavlja veliki problem, jer su udaljeni od svih dešavanja i uskraćeni za brojne pogodnosti. Na početku razgovora je kazala da je život prije rata bio težak za sve žene na selu, ali da se polako situacija popravlja nabolje.

“Kroz djetinstvo, žene kao i svugdje, djevojčice, bile su osuđene na teške poslove. Od malih nogu radila sam na njivi i u štali. Nije bilo da se ne može. Moglo se i moralo se. Mi smo od Maglaja udaljeni 22 kilometra i bio nam je nedostižan, a Vranduk nam je bio na kraju svijeta. Djevojke se nisu ni udavale u druga mjesta, ali dolaskom rata ljudi su se raselili na sve strane i kada su se počeli vraćati u Kopice, desila se promjena. Ljudi su vidjeli kako se živi na drugim mjestima. Ja sam u Zenici bila za vrijeme rata i vidjela sam da žena može postići mnogo, ali da se mora izboriti sama za sebe”, izjavila je Jahić.

Pojasnila je da su muškarci jedini bili bitni i da je rođenje muškog djeteta predstavljalo ponos određene kuće, dok je rođenje ženskog djeteta bilo manje vrijedno.

“Ženama na selu uskraćena osnovna prava”

Danas se trudi da uz pomoć Medice u Kopicama kod Maglaja osnažuje život žena. Pojava Medice u njihovom mjestu bilo je iznenađenje za sve.

“Nikada nismo mislili da će iko doći do nas u Kopice, jer smo daleko. Nezamislivo je bilo da nam neko dođe kući i ući nas onome što želimo čitav život. Sve je počelo tako kako sam stupila u kontakt s Medicom i predložila im da aktivnosti obavljamo u pratećim prostorijama džamije. Okupila sam žene i sve smo bile odušljevljenje”, dodala je Jahić.

S ovim su žene ‘uzele stvar u svoje ruke’ i osnažile svoje ličnosti. Muškarcima i drugima su poručili da imaju svoja prava, iako su im mnoga, pa i najosnovnija, bila uskraćena.

“Ovo je bio način da se okrenemo ka nekim osobama i kažemo da imamo svoja prava. Mnoge žene nemaju pravo da samostalno glasaju, da ne mogu ići u školu, ali kroz svoju familiju animiram žene, jer imaju kvalitete, ali su ubijene u pojam, ali sve se mijenja. S povratkom iz inostranstva naših ljudi počele su promjene. Danas svaka djevojka ima završenu srednju školu, pa idu i na fakultet u Tuzlu, Sarajevo, Zenicu, dok u moje vrijeme nije bilo tako. Donijele su i one promjenu u svojim kućama. Kada smo krenuli s aktivnostima Medice govorili su kako je kasno da se s nečim bavimo, ali s vremenom su nas počeli hvaliti”, pojašnjava naša sagovornica.

Medica ubrzala procese

Ističe kako su im znali reći da su s Medicom ‘pustile jezik’, ali da je to samo borba za prava žena, jer se prema njenim riječima žene moraju braniti i boriti za svoje.

Na kraju je istakla da bi se, najvjerovatnije, i bez Medice žene u njenoj sredini probudile i izborile za svoja prava.

“Vjerujem da će djevojke koje danas idu u srednju školu i fakultete biti nosioci promjena u našoj mjesnoj zajednici. I da nije bilo ove podrške i nas, vjerujem da bi one to aktivirale i animirale druge žene da se uključe u društvene aktivnosti. Omladina je danas posvećena društvenim mrežama, ali sam uvjerena da bi bili pokretač. Moramo biti ravnopravni s muškarcima i biti uključeni u sve tokove”, zaključila je Jahić u razgovoru za Zenit.ba.