Određivanje dodatnog poreza firmama u zavisnosti od toga koliko loše njihova proizvodnja utječe na okolinu je u BiH koncept koji se samo djelimično primjenjuje. Novac od tog poreza ne utrošimo na propisani način, a zelene inicijative koja bi napravila promjenu jednostavno nema.

Koncept dodatnog oporezivanja negativnih eksternalija, odnosno štetnih posljedica se zove Piguov porez, a riječ je o starom teorijskom konceptu koji je još davno stvorio okvir za moderno rješavanje ovog problema.

Nikada nije bilo važnije nego danas da saniramo posljedice i otklanjamo uzroke negativnog utjecaja na okolinu, a samim tim i na čovjeka, jer sve ono što nam se događa posljedica je ljudskih aktivnosti. Upravo Piguov porez je model koji nam može pomoći.

Ovakav model je globalno prihvaćen i u praksi se primjenjuje u različitim oblicima u mnogim zemljama svijeta koje imaju visoko razvijenu ekološku svijest. On je od izuzetne važnosti kada govorimo o negativnim utjecajima na čovjeka i klimatskim promjenama, što predstavlja sve veći problem za moderno i nemilosrdno kapitalističko društvo.

U Bosni i Hercegovini također postoji oporezivanje zasnovano na ovom modelu, primjer su akcize na cigarete. Međutim, ideja se ne provodi namjenski, do kraja, onako kako je zamišljeno i potrebno, nego samo polovično.

Ekonomski analitičar Admir Čavalić obrazlaže gdje to naše vlasti griješe.

• Ako dodatno oporezujete cigarete, onda se teret maksimalno prebacuje na konzumenta, jer on proizvodi dva tipa negativnih eksternalija – trošak svog liječenja i trošak liječenja drugih. Da se Piguov porez primjenjuje kako treba, finansijska sredstva od oporezovanih cigareta bi išla na liječenje aktivnih i pasivnih pušača, što u BiH nije slučaj – kazao je Čavalić.

On govori da je problem sličan i kada je riječ o svim ostalim oblicima oporezivanja, poput akciza i drugih nameta na gorivo, jer taj novac ne koristimo kako bismo solvirali posljedice koje donose npr. ispušni plinovi iz automobila.

Piguov porez ima i niz nedostataka, kaže Čavalić, a nesreća je takva da su svi ti nedostaci, sasvim očekivano, prisutni baš u BiH.

• Izdvajaju se tu paušalne procjene troška (i naknade) eksternalije, selektivnost pri primjeni datog poreza, djelovanje lobija, političke manipulacije, ranije spomenuti izostanak namjenskog utroška itd. – naveo je on.

Domaća ekološka svijest još uvijek nije dovoljno razvijena – niti je građanima u BiH jasno da su za normalno življenje potrebne zelene promjene i zakoni, niti političari imaju koristi od takvih zakona.

• Postoji princip ‘zagađivač plaća’ u ovdašnjim zakonima. Problem je što to nije dodatno razrađeno. Eko takse se pojavljuju svuda, u jednom ili drugom obliku, opet obično bez jasne namjene. Popularne su i naknade za korištenje određenih resursa, poput voda i šuma, što je vezano za priču o mini hidroelektranama. Tu su i naknade za fond za okoliš sa širokim obuhvatom – nabraja Čavalić, međutim ništa od toga nije dovoljno ukoliko nema ozbiljnog i kontinuiranog političkog djelovanja s ciljem zaštite svih nas.

Određivanje dodatnog poreza firmama u zavisnosti od toga koliko loše njihova proizvodnja utječe na okolinu je u BiH koncept koji se samo djelimično primjenjuje. Novac od tog poreza ne utrošimo na propisani način, a zelene inicijative koja bi napravila promjenu jednostavno nema.

Koncept dodatnog oporezivanja negativnih eksternalija, odnosno štetnih posljedica se zove Piguov porez, a riječ je o starom teorijskom konceptu koji je još davno stvorio okvir za moderno rješavanje ovog problema.

Nikada nije bilo važnije nego danas da saniramo posljedice i otklanjamo uzroke negativnog utjecaja na okolinu, a samim tim i na čovjeka, jer sve ono što nam se događa posljedica je ljudskih aktivnosti. Upravo Piguov porez je model koji nam može pomoći.

Ovakav model je globalno prihvaćen i u praksi se primjenjuje u različitim oblicima u mnogim zemljama svijeta koje imaju visoko razvijenu ekološku svijest. On je od izuzetne važnosti kada govorimo o negativnim utjecajima na čovjeka i klimatskim promjenama, što predstavlja sve veći problem za moderno i nemilosrdno kapitalističko društvo.

U Bosni i Hercegovini također postoji oporezivanje zasnovano na ovom modelu, primjer su akcize na cigarete. Međutim, ideja se ne provodi namjenski, do kraja, onako kako je zamišljeno i potrebno, nego samo polovično.

Ekonomski analitičar Admir Čavalić obrazlaže gdje to naše vlasti griješe.

• Ako dodatno oporezujete cigarete, onda se teret maksimalno prebacuje na konzumenta, jer on proizvodi dva tipa negativnih eksternalija – trošak svog liječenja i trošak liječenja drugih. Da se Piguov porez primjenjuje kako treba, finansijska sredstva od oporezovanih cigareta bi išla na liječenje aktivnih i pasivnih pušača, što u BiH nije slučaj – kazao je Čavalić.

On govori da je problem sličan i kada je riječ o svim ostalim oblicima oporezivanja, poput akciza i drugih nameta na gorivo, jer taj novac ne koristimo kako bismo solvirali posljedice koje donose npr. ispušni plinovi iz automobila.

Piguov porez ima i niz nedostataka, kaže Čavalić, a nesreća je takva da su svi ti nedostaci, sasvim očekivano, prisutni baš u BiH.

• Izdvajaju se tu paušalne procjene troška (i naknade) eksternalije, selektivnost pri primjeni datog poreza, djelovanje lobija, političke manipulacije, ranije spomenuti izostanak namjenskog utroška itd. – naveo je on.

Domaća ekološka svijest još uvijek nije dovoljno razvijena – niti je građanima u BiH jasno da su za normalno življenje potrebne zelene promjene i zakoni, niti političari imaju koristi od takvih zakona.

• Postoji princip ‘zagađivač plaća’ u ovdašnjim zakonima. Problem je što to nije dodatno razrađeno. Eko takse se pojavljuju svuda, u jednom ili drugom obliku, opet obično bez jasne namjene. Popularne su i naknade za korištenje određenih resursa, poput voda i šuma, što je vezano za priču o mini hidroelektranama. Tu su i naknade za fond za okoliš sa širokim obuhvatom – nabraja Čavalić, međutim ništa od toga nije dovoljno ukoliko nema ozbiljnog i kontinuiranog političkog djelovanja s ciljem zaštite svih nas.