Proteklog vikenda, daleko od rodnog kraja, na drugom kraju svijeta, u Sjedinjenim Američkim Državama, preminuo je Tomislav Tomo Poljak, Zeničanin, Bosanac i Hercegovac, čovjek koji je iza sebe ostavio dubok i neizbrisiv trag – u sportu, struci, porodici i zajednici. Otišao je tiho, ali je živio snažno, ponosno i ispunjeno, uvijek ističući ljubav prema Zenici, tenisu i svojoj domovini Bosni i Hercegovini.
Tomo Poljak bio je, kako se u narodu kaže, čistokrvni Bosanac – ponosan na svoje porijeklo i identitet, koji je nosio sa sobom gdje god da je živio. Najviše je živio i disao za porodicu, sinove Denisa i Davora, uspješne Zeničane sa američkim adresama, te za unučad koja su mu bila najveća životna radost.
Rođen je 11. jula 1939. godine u Drvaru, a neposredno pred izbijanje Drugog svjetskog rata s roditeljima se preselio u Zenicu, grad u kojem je izgradio život i karijeru. Često je isticao da su njegov život obilježile “tri ljubavi” – porodica, tenis i inženjerstvo.
Teniski put započeo je još kao dječak, odmah po osnivanju teniskog kluba u Zenici 1953. godine, kada su djeca radnika Željezare i Čeličane dobila priliku trenirati ovaj sport. Već do 1957. godine, Tomo i njegovi vršnjaci počeli su se afirmirati na juniorskim turnirima širom tadašnje Jugoslavije. Tokom bogate sportske karijere postao je 16-struki teniski prvak Bosne i Hercegovine u pojedinačnoj i parnoj konkurenciji, u juniorskim, seniorskim i veteranskim kategorijama.
Njegova takmičarska karijera trajala je više od 65 godina, a nastavila se i nakon emigracije u Sjedinjene Američke Države 1995. godine, gdje je učestvovao na brojnim prvenstvima. Poseban doprinos dao je razvoju tenisa u mnogim bh. gradovima, među kojima su Mostar, Bugojno, Kiseljak, Busovača, Zavidovići i Doboj. Obavljao je niz značajnih funkcija – bio je predsjednik Teniskog kluba Čelik, predsjednik Teniskog saveza Bosne i Hercegovine, a vrhunac njegove sportske karijere bila je funkcija predsjednika Teniskog saveza Jugoslavije.
U toj ulozi, tokom 1984. i 1985. godine, predvodio je Davis Cup reprezentaciju Jugoslavije u historijskim pobjedama protiv Velike Britanije u Eastbourneu te protiv Australije u Splitu, u martu 1985. godine. Ljubav prema tenisu nije prestajala ni nakon preseljenja u SAD, gdje je zavolio državu Luizianu i proveo posljednjih 30 godina života.
Pored sportskih uspjeha, Tomo Poljak bio je i izuzetno cijenjen inženjer i intelektualac, pravi “renesansni čovjek” sa snažnom strašću za učenjem. Nakon završene Srednje tehničke škole u Zenici, dobio je stipendiju za studij metalurgije na Sveučilištu u Ljubljani, koji je uspješno okončao. Profesionalni put vodio ga je od mladog inženjera tehnologije i specijaliste za plastičnu preradu metala, preko glavnog inženjera Kovačnice sa hiljadu zaposlenih, do glavnog tehnologa Rudarsko-metalurškog kombinata za plastičnu preradu metala.
Bio je član Poslovodnog odbora RMK-a, zamjenik generalnog direktora tog složenog sistema, te direktor OOUR-a za tehnološka istraživanja na Metalurškom institutu “Hasan Brkić”. Autor je brojnih stručnih i naučnih radova objavljenih u časopisima i prezentiranih na simpozijima širom bivše Jugoslavije. Do aprila 1994. godine obavljao je i izuzetno odgovornu funkciju potpredsjednika Poslovnog sistema RMK, koji je početkom devedesetih zapošljavao gotovo 80.000 ljudi.
Odluku o odlasku iz Zenice i Bosne i Hercegovine donio je zajedno sa svojom životnom saputnicom Ulfetom, koja je preminula 18. novembra 2019. godine, kako bi bili uz sinove i s ponosom pratili njihove životne i profesionalne uspjehe. Posebnu sreću nalazili su u druženju s unučadi – Thomasom, Laurom Charlotte, Davidom i Dannyjem, uz koje su provodili svaki mogući trenutak.
Kao iskreni zaljubljenik u Zenicu, Tomo Poljak je napisao i izdao memoarsku knjigu “Tri ljubavi jednog inženjera”, čija je promocija održana 8. jula 2019. godine u Bosanskom narodnom pozorištu u Zenici. Knjiga donosi priču o životnim izazovima, teškim trenucima, ali i uspjesima jedne bosansko-američke porodice na putu ostvarenja američkog sna. Njegova želja bila je da ostavi trajni trag i podsjeti na vrijeme međusobnog poštovanja i zajedništva, bez obzira na ime ili porijeklo.
Iza Tomislava Tome Poljaka ostali su sinovi Denis i Davor sa suprugama Susannah i Megan, četvero unučadi, braća i sestre Ana Novosel, Vjeko, Josip i Drago Poljak sa svojim porodicama, te brojni prijatelji i poštovaoci.
