Neodgovorne procjene i dezinformacije o čeliku stvaraju lažnu sliku – činjenice su jasne. Zaštita domaće proizvodnje je zakonita i nužna. Svako odgađanje ozbiljno ugrožava hiljade radnih mjesta.
Poštovani,
Smatramo važnim dati svoj osvrt na proces usvajanja privremenih zaštitnih mjera na uvoz čelika, te izraziti duboko razočaranje da je na jučerašnjoj sjednici Vijeća ministara Bosne i Hercegovine odluka ponovo odgođena uprkos pozitivnim mišljenjima nadležnih institucija i iznesenim upozorenjima industrije, stručne javnosti i sindikata.
– Uprava kompanije je, na temelju čvrstog povjerenja u Vladu Federacije BiH i u nadi da će odluka o privremenim mjerama biti donesena, preduzela sve potrebne korake kako bi osigurala kontinuitet proizvodnje. U tom cilju naručena su dva broda koksa, uz prihvatanje dodatnih troškova nastalih zbog ranijeg kašnjenja u potpisivanju ugovora. Kompanija intenzivno radi na stabilizaciji poslovanja i stvaranju uslova za održiv oporavak proizvodnje. Prvi pozitivni rezultati već su vidljivi, a napore Uprave i pravac u kojem se kompanija kreće prepoznaju i podržavaju naši radnici.
Za kompaniju poput Nove Željezare Zenica, ali i za hiljade radnika u povezanim sektorima – od proizvodnje čelika do željeznica i rudarenja – svako odgađanje predstavlja ozbiljan problem. U ovakvim okolnostima, gdje se radi o industrijama od strateškog značaja, prolongiranje odluke direktno utječe na kontinuitet proizvodnje, sigurnost snabdijevanja, dinamiku investicija i ukupnu ekonomsku stabilnost.
Izjave ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, kao i predsjedavajuće Vijeća ministara BIH Borjane Krišto, a koje su prenijeli mnogi mediji, po našoj procjeni su materijalno netačne, ekonomski neutemeljene i mogu dovesti do pogrešne percepcije građana i investitora.
– Prije svega, tvrdnja da bi uvođenje zaštitnih mjera dovelo do značajnog poskupljenja stanova i infrastrukturnih projekata (15-20 % kako je to prethodno navedeno), nema ekonomsku osnovu. U prosječnoj stambenoj zgradi potrošnja armature i drugih čeličnih proizvoda iznosi približno 60–80 kilograma čelika po kvadratnom metru stambene površine. Čak i kada bi cijena čelika porasla za 10-20%, što je krajnje hipotetička pretpostavka, ukupni trošak izgradnje kvadratnog metra stana povećao bi se za svega 0,15 do 0,25 % ili 7 do 9 KM/ m², a ne 800 KM kako proizlazi iz tvrdnje o poskupljenju za 20%. U strukturi cijene stana dominantan udio imaju cijena zemljišta, komunalne naknade, troškovi rada i troškovi ostalih materijala. Zbog toga tvrdnja da bi zaštitne mjere dovele do dramatičnog rasta cijena stanova nije utemeljena na realnoj strukturi troškova u građevinskom sektoru. Zato je opravdano postaviti pitanje: na osnovu kojih ekonomskih analiza se takve tvrdnje iznose u javnosti?
– Drugi argument koji se iznosi jeste da bi uvođenje privremenih zaštitnih mjera bilo suprotno međunarodnim pravilima trgovine. Ova tvrdnja je pravno netačna. Privremene zaštitne mjere su izričito predviđene međunarodnim trgovinskim pravilima, prije svega: članom XIX Opšteg sporazuma o carinama i trgovini (GATT), Sporazumom o zaštitnim mjerama Svjetske trgovinske organizacije (WTO).
Ove odredbe upravo omogućavaju državama da privremeno ograniče uvoz proizvoda koji nanosi ozbiljnu štetu domaćoj industriji. Uvođenjem privremenih zaštitnih mjera na uvoz čelika ne krše se nikakvi međunarodni ugovori, uključujući Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Naprotiv, sam SSP izričito predviđa mogućnost da država uvede privremene mjere kada postoji ozbiljan poremećaj na tržištu ili prijetnja gašenja domaće industrije. Upravo u takvim okolnostima, kakve trenutno pogađaju čelični sektor u BiH, mjere služe kao legitimno sredstvo zaštite domaće proizvodnje. Riječ je o privremenim i proporcionalnim instrumentima, usklađenim i sa pravilima Svjetske trgovinske organizacije, koji se koriste širom Evrope i svijeta u situacijama kada nagli rast uvoza ugrožava stabilnost tržišta. Evropska unija je na osnovu istih pravila 2018. godine uvela zaštitne mjere na čelik, koje su i danas na snazi i više puta su produžene. Brojne druge države, uključujući i Srbiju i Tursku, koje su se najviše spominjale u našim medijima, koriste identične instrumente kako bi zaštitile svoju industrijsku proizvodnju. Zašto se u javnosti stvara utisak da Bosna i Hercegovina nema pravo koristiti instrumente koji su potpuno legalni i koje koriste gotovo sve industrijski razvijene zemlje?
– Kao dodatni argument navodi se dopis koji je potpisalo 28 kompanija koje izražavaju zabrinutost zbog uvođenja zaštitnih mjera. Sasvim je legitimno da kompanije koje posluju na tržištu iznose svoje stavove i brane svoje poslovne interese. Međutim, postavlja se pitanje da li se odluke o strateški važnim industrijskim politikama jedne države trebaju donositi isključivo na osnovu stavova dijela kompanija koje uvoze čelik. Domaća proizvodnja čelika predstavlja temelj čitavog industrijskog lanca koji uključuje rudnike, željeznički transport, energetiku, metaloprerađivačku industriju i hiljade radnih mjesta.
Legitimno je pitati da li je interes nekoliko uvoznika važniji od očuvanja domaće industrijske proizvodnje i radnih mjesta u Bosni i Hercegovini?
Umjesto zaključka, cijenimo da ovakav pristup doprinosi osjećaju da se ključni industrijski kapaciteti BiH ne tretiraju kao ekonomski prioritet, što djeluje obeshrabrujuće i ostavlja utisak da je riječ o sistemskom zanemarivanju, pa i potkopavanju privrednog lanca Bosne i Hercegovine. Posebno zabrinjava percepcija da se u javnom prostoru šalje poruka prema kojoj se uvoz stavlja iznad domaće industrije, što je suprotno interesima radnika, privrede i budžeta ove zemlje.
Industrija čelika, željeznički transport, rudarski sektor i stotine manjih dobavljača čine međusobno zavisan ekonomski ekosistem. Njegovo slabljenje neminovno vodi gubitku radnih mjesta i dugoročnoj destabilizaciji ukupne ekonomske slike. Zbog toga još jednom naglašavamo da se odluka mora donijeti na osnovu činjenica, ekonomskih analiza i preporuka nadležnih institucija, a ne kroz odgađanja koja prouzrokuju štetu cjelokupnoj privredi.
U interesu radnika, domaćih kompanija i privredne stabilnosti Bosne i Hercegovine, nadamo se da će se u narednom glasanju odluke donositi u skladu s ekonomskom realnošću i potrebama industrije, te da dalja prolongiranja neće biti slučaj.
Uprava Nove Željezare Zenica
13. mart 2026., Zenica
