Prihodi od poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava u Federaciji Bosne i Hercegovine u posljednjih šest godina porasli su za više od 130 posto, pokazuju podaci Porezne uprave Federacije BiH.
Od 2020. do 2025. godine po toj je osnovi naplaćeno ukupno 61,2 milijuna maraka, a najveći dio prihoda ostvaren je u Sarajevskoj županiji.



Iz Porezne uprave FBiH navode kako se od sljedeće godine očekuje primjena novog Zakona o fiskalizaciji transakcija u Federaciji BiH, prema kojem će i fizičke osobe koje iznajmljuju stanove biti obvezne izdavati fiskalne račune, piše Avaz.
Podaci pokazuju kako je 2020. godine naplaćeno 5,82 milijuna maraka poreza, dok su prihodi u sljedećim godinama kontinuirano rasli.
Najveći rast zabilježen je 2022. godine, kada je naplata povećana za više od 56 posto. Trend rasta nastavljen je tokom 2023. i 2024. godine, dok je 2025. zabilježen tek blagi pad od 2,39 posto.
Istovremeno, broj poreznih prijava nije rastao jednakim tempom. Porezna uprava FBiH 2020. godine zaprimila je 18.018 prijava, a 2025. godine njih 19.777, što predstavlja rast od približno deset posto.
To upućuje na zaključak kako je rast poreznih prihoda prvenstveno posljedica viših cijena najma nekretnina, a ne znatnog povećanja broja prijavljenih stanodavaca.
Najviše poreza naplaćeno je u Sarajevskom kantonu, gdje je tokom šest godina prikupljeno 36,18 miliona maraka, odnosno gotovo 60 posto ukupnog iznosa naplaćenog u Federaciji BiH.
Zeničko-dobojski kanton – 9 miliona maraka, Hercegovačko-neretvanski kanton – 5,74 miliona maraka, Tuzlanski kanton – 3,47 miliona maraka, Srednjobosanski kanton – 2,53 miliona maraka, Unsko-sanski kanton – 2,27 miliona maraka.
Najmanje poreza naplaćeno je u Bosansko-podrinjskom kantonu, gdje je tokom šest godina prikupljeno nešto manje od 70.000 maraka.
Porez na dohodak od imovine plaćaju fizičke osobe koje ostvaruju prihode od iznajmljivanja stanova, kuća, poslovnih prostora i garaža, kao i od iznajmljivanja pokretne imovine te korištenja autorskih prava, patenata i licenci.
Zakonska stopa poreza iznosi deset posto, ali zbog priznatih normiranih troškova stvarno porezno opterećenje u praksi najčešće iznosi između pet i sedam posto, ovisno o vrsti prihoda i kantonalnim propisima.

