Mljekarski sektor u Bosni i Hercegovini suočava se s ozbiljnom krizom, paradoksalnom situacijom u kojoj građani plaćaju sve skuplje mlijeko, dok proizvođači za litru dobijaju tek oko 0,65 konvertibilnih maraka. O tome gdje nastaje razlika i zašto sistem ne funkcioniše za Forbes BiH je govorio Emir Džafić, predstavnik poljoprivrednih proizvođača i zastupnik u Skupštini ZDK.
“Mljekarski sektor u BiH je pod pritiskom više problema koji nisu samo kratkoročne nego i strukturne prirode, što direktno utiče na održivost proizvodnje”, naglašava Džafić.
Jedan od ključnih problema je višak mlijeka na tržištu. Kako objašnjava, došlo je do hiperprodukcije zahvaljujući poticajima, ali tržište ne može apsorbovati sve proizvedene količine.
“Dolazi do zastoja u otkupu i skladištenju, pa mljekare i farmeri ostaju s neprodatim količinama, a u ekstremnim slučajevima dolazi i do prosipanja mlijeka. Paradoks je da imamo višak domaćeg mlijeka, a istovremeno problem s plasmanom”, kaže on.
Drugi veliki problem je uvoz. Bosna i Hercegovina je, prema njegovim riječima, postala zavisna od stranog tržišta, gdje se mlijeko i mliječni proizvodi uvoze često po nižim cijenama.
“Imamo situacije da se uvozi mlijeko dok domaće ostaje neprodato. Domaći proizvođači nemaju adekvatnu zaštitu kroz carinske mjere i nisu konkurentni”, upozorava Džafić.
Nestabilan otkup dodatno pogoršava stanje, navodi. Otkupne cijene ne prate rast troškova proizvodnje, koji su u nekim segmentima porasli i do 100 posto.
“Farmeri nemaju sigurnost da će prodati proizvod. Troškovi rastu, a cijena ostaje ista. Po zakonu ponude i potražnje, kada imate višak, cijene padaju, ali kod nas taj pritisak dodatno pojačava uvoz iz zemalja koje snažno subvencioniraju svoju proizvodnju”, objašnjava.
Proizvodnja proizvoda s dužim rokom trajanja
Zbog takvih okolnosti postavlja se pitanje opstanka malih proizvođača. Džafić upozorava da bi njihov nestanak imao ozbiljne posljedice.
“Svaka država mora imati vlastitu proizvodnju hrane, to je osnov sigurnosti. BiH ima velike prednosti, posebno u proizvodnji zdrave hrane. Naši proizvodi su kvalitetni i moramo ih očuvati i razvijati”, ističe.
Iako se dio viškova mlijeka uspijeva iskoristiti kroz preradu, to još uvijek nije sistemsko rješenje. Kao pozitivan primjer navodi zadruge i mljekare koje su na vrijeme reagovale.
“Neke firme i zadruge su pokrenule proizvodnju proizvoda s dužim rokom trajanja. Primjer je zadruga Zlatna kap iz Tešnja koja proizvodi tvrde i polumasne sireve i tako plasira višak mlijeka”, kaže Džafić za Forbes BiH.
Sličan pristup ima i mljekara MI99 iz Gradačca, koja je pokrenula proizvodnju mlijeka u prahu, što vidi kao jedan od pravaca razvoja.
Glavni problem za širu primjenu ovakvih rješenja je nedostatak opreme i investicija. Upravo tu, naš sagovornik vidi prostor za djelovanje vlasti, posebno kroz planirani budžet od 190 miliona KM za poljoprivredu u 2026. godini.
“Dio tih sredstava treba usmjeriti na mljekarski sektor, prije svega na nabavku opreme za preradu i razvoj novih proizvoda koji se trenutno uvoze”, smatra on.
Svaka država mora imati vlastitu proizvodnju hrane, to je osnov sigurnosti. BiH ima velike prednosti, posebno u proizvodnji zdrave hrane. Naši proizvodi su kvalitetni i moramo ih očuvati i razvijati, Emir Džafić za Forbes BiH
Ipak, upozorava da ni povećani budžet neće automatski riješiti problem. Sistem poticaja, kako kaže, ima ozbiljne nedostatke.
“Ako proizvođač proizvede 5000 litara, a otkupi se 3000, za ostatak nema premije. Tu dolazi do neefikasnosti i viška sredstava koji se ne koriste na pravi način”, objašnjava.
“Nemamo ministarstvo na državnom nivou”
Još jedan veliki problem je institucionalni okvir. Nedostatak ministarstva poljoprivrede na državnom nivou, prema njegovim riječima, ozbiljno ograničava razvoj sektora.
“Evropska unija godinama sugeriše formiranje tog ministarstva kako bi BiH mogla koristiti sredstva iz pristupnih fondova. Trenutno su na gubitku svi proizvođači”, naglašava Džafić.
Podaci jasno pokazuju koliko je ovaj sektor važan. U 2025. godini u Bosni i Hercegovini proizvedeno je oko 300 miliona litara mlijeka, a njegova vrijednost dodatno raste kroz preradu i trgovinu.
“Veliki broj ljudi ima koristi od ovog sektora, kao i država kroz poreze i doprinose”, dodaje.
Kao ilustraciju ekonomskog značaja navodi i podatak da je u prvom kvartalu uvezeno novih traktora u vrijednosti od 50 miliona KM, što ukazuje na investicioni potencijal poljoprivrede.
Posebno zanimljiv primjer dolazi iz Visokog, gdje je 2025. godine bilo 585 obrta u poljoprivredi, dok je početkom ove godine taj broj premašio 600. Oko 1.500 ljudi je direktno zaposleno u tom sektoru, što čini oko 15 posto ukupno zaposlenih u toj lokalnoj zajednici.
Poljoprivreda, kako zaključuje, pokreće i niz drugih djelatnosti, od građevine do trgovine i usluga.
“Pad stočarske proizvodnje i mljekarstva bio bi veliki gubitak i za lokalne zajednice i za državu. Potencijal postoji, ali su potrebne konkretne mjere da se zaustavi negativan trend i osigura opstanak domaće proizvodnje”, poručuje Džafić na kraju razgovora.
