Kako BiH troši novac EU-a namijenjen migrantima?

Objavljeno prije 2 sedmice

Osim zvaničnom Sarajevu i Zagrebu, Evropskoj komisiji je također laknulo od kako je 24. oktobra uveče uspostavljena kontrola nad graničnim prijelazom Maljevac kod Bihaća.

Do Brisela je početkom ove sedmice stigla informacija iz nadležnih institucija Bosne i Hercegovine da su svi migranti željni Zapada uklonjeni iz zone graničnog pojasa, da fizički nisu u zoni iz koje bi potencijalno mogli ponovo blokirati prekogranični promet s Hrvatskom te da bh. policija ima “potpunu kontrolu nad situacijom u tom diijelu zemlje”.

Prema informacijama koje su iz Sarajeva stigle Evropskoj komisiji i Vijeću pravosuđa i unutarnjih poslova, ne postoje više nikakvi, pa ni sigurnosni razlozi zbog kojih bi hrvatska strana otežavala normalizaciju prometa putnika i robe preko bilo kojeg graničnog prijelaza između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. U informaciji se, također, s razumijevanjem i respektom gleda na činjenicu da je ova susjedna zemlja čuvar oko 1.000 kilometara vanjske granice Evropske unije te da joj Bosna i Hercegovina u tome pomaže koliko može.

Direkcija Evropske komisije za migracije i unutarnje poslove, kao i Kabinet resornog povjerenika Dimitrisa Avramopoulosa, raspolažu friškim informacijama i iz Zagreba, koji, van svake sumnje, ima punu podršku Brisela za pooštravanje režima granične kontrole na svom teritoriju.

Trnovit put do krajnjeg odredišta

Svjesna da je hermetizacija zajedničkih vanjskih granica nemoguća misija te znajući onu narodnu po kojoj ni jednu državnu granicu ne čuvaju graničari već strah, Evropska unija sada insistira na “upravljanju procesima globalnih migracija” i na selektivnoj legalizaciji ulaska visokostručne radne snage i mladih s čistim dosjeima odaklegod dolazili – sa zapadnog Balkana, Srednjeg Istoka, Male Azije, Zapadne Afrike, Ruske Federacije ili Mediterana.

Trenutno zatišje na krajnjem zapadu Bosne i Hercegovine, na kojem je proteklih dana ključalo, ni za jednog aktera ovog humanitarno-ljudskog rašomona nije rješenje problema. Niti je migrantima, koji sanjaju zapadno tlo pod nogama, ikakva utjeha. Njima ni Bosna i Hercegovina, ni Hrvatska nisu destinacije života, već tek trnoviti put do krajnjeg odredišta.

“Najbolje to potvrđuje primjer prihvatnog centra u mjestu Delijaši kod Trnova, koji je skoro prazan, iako je nedavno opremljen po najvišim standardima Evropske unije i Međunarodne organizacije za migracije. Svi koje smo prihvatili u ovom centru žele, preko Hrvatske, u svoju zamišljenu oazu sreće, a naša zapadna granica im je najkraći put do cilja”, rečeno mi je Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine.

Prema najnovijim podacima ovog ministarstva koji su iz Sarajeva upravo dospjeli do Brisela, ukupan broj registriranih ulazaka na bh. državni teritorij od 1. januara do kraja oktobra je 20.622 migranta. Formalne zahtjeve za azil je podnijelo njih 1.310, iako je većina podnositelja zahtjeva kasnije registrirana i na krajnjem zapadu zemlje, a za neke se pouzdano zna i da su napustili bh. teritoriju.

Prema istom izvoru, u Bosni i Hercegovini trenutno boravi oko 4.000 migranata, pretežno iz Pakistana, Irana, Sirije, Afganistana i Iraka, a najviše ih se “samoorganizirano” skrasilo na području Unsko-sanskog kantona.

Znane i neznane ‘kapije’ za ilegalne ulaske

“Trećina ukupno registriranih migranata u Bosni i Hercegovini su iz Pakistana. A Iran je visoko na ljestvici ulazaka, jer je donedavno postojao bezvizni režim sa Srbijom, koji je zloupotrebljavan za ulazak u Bosnu i Hercegovinu u cilju odlaska na Zapad”, navodi se u informaciji koja je početkom ove sedmice iz Sarajeva stigla do Brisela.

Imajući u vidu da Hrvatska i dalje želi pokazati Uniji da ima kapacitete za samostalnu brigu o svojoj granici te da će u tom cilju nastaviti “treniranje strogoće” i na granici s Bosnom i Hercegovinom, tokom učestalih trilateralnih telefonskih i videokonferencija Brisel-Zagreb-Sarajevo došlo se do dogovora koji neće veseliti ni istinske očajnike, niti one koji se takvima predstavljaju.

A dogovor je da svi ilegalni migranti moraju biti izmješteni čak i iz sekundarne zone pograničnog pojasa Maljevac. Svi moraju biti ponovo vraćeni u prihvatne centre. A institucije Evropske unije će dodatno pomoći zemljama jugoistoka kako bi se zatvorile znane i neznane “kapije” za ilegalne ulaske u Albaniju, Makedoniju, Srbiju, Kosovo, Crnu Goru i Bosnu i Hercegovinu.

U informaciji koja je iz Sarajeva stigla do Brisela se također navodi da su “na sve slabe tačke u pograničnom pojasu između Bosne i Hercegovine i susjednih država upućena pojačanja Granične policije Bosne i Hercegovine, Državne agencije za istrage i zaštitu, federalnog Ministarstva unutrašnjih poslova, MUP-a Republike Srpske, kako bi broj ilegalnih migranata bio sveden na optimum kojim Bosna i Hercegovina može efikasno upravljati”.

U toj funkciji su, navodi se iz Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine, i novootvoreni prihvatni centri kod Bihaća i u bivšoj kasarni Ušivak kod Sarajeva. Na ovakve informacije iz Sarajeva zvanični predstavnik Direkcije Evropske komisije za migracije i unutarnje poslove je izjavio da “Unsko-sanski kanton nije zaboravljen, niti će Bosna i Hercegovina sama brinuti o zbrinjavanju ilegalnih migranata”.

EU prema BiH nije štedljiva

Najavljujući nove linije “svake podrške” Bosni i Hercegovini u sektoru granične kontrole i upravljanja procesom migracija, isti zvaničnik je rekao da “Evropska unija ni do sada nije bila štedljiva prema Bosni i Hercegovini”, argumentirajući da zvanični Brisel “u vrlo kratkom roku odgovara na sve zahtjeve Sarajeva, bez obzira da li se radilo o ‘gašenju požara’ u vezi s ilegalnim migrantima, ili o upravljanju bh. granicom”.

Za te namjene je, tvrdi isti zvaničnik, koji, po internim pravilima Evropske komisije, ne može biti imenovan, Bosni i Hercegovini je početkom aprila odobreno 1,5 miliona eura samo za hitno zbrinjavanje izbjeglica i migranata, u vidu nabavki lijekova, hrane, odjeće, obuće, pokrivača, higijenskih potrepština, zdravstvenih usluga i za instaliranje skloništa za hitne slučajeve.

Za podršku Graničnoj policiji, unapređenju kapaciteta za identifikaciju i registraciju te za poboljšanje kapaciteta smještaja migranata i izbjeglica, Evropska unija je po skraćenoj proceduri Bosni i Hercegovini doznačila 7,2 miliona eura.

“Nijedan od ovih navedenih iznosa nije uključen u podršku od 24,6 miliona eura koje je Evropska unija u zadnjih desetak godina uložila u upravljanje granicom i suzbijanje ilegalnih ulazaka u zemlju”, tvrdi ovaj izvor.

Ako Evropska unija, kako se tvrdi, nije bila štedljiva prema Bosni i Hercegovini, a migranti ispoljavaju nezadovoljstvo, bijes i očajanje, moglo bi se postaviti i pitanje: Gdje su pare?

I dalje se čeka odgovor iz Sarajeva

“Svjesni smo situacije u Unsko-sanskom kantonu i na granici s našom najmlađom članicom [Hrvatskom]. Veoma blisko pratimo razvoj događaja”, izjavio je isti evropski zvaničnik i potvrdio da je komesar Evropske komisije za migracije, unutrašnje poslove i građanstvo Dimitris Avramopoulos, prošle sedmice razgovarao s hrvatskim ministrom unutarnjih poslova Davorom Božinovićem, kome je potvrdio spremnost Evropske komisije da radi “na olakšavanju koordinacije između partnerskih zemalja zapadnog Balkana, a u duhu nedavnog sastanka ministara sigurnosti i unutrašnjih poslova održanog u Tirani”.

Zvaničnik je, također, potvrdio da je oko 120 pripadnika Evropske granične i obalne straže – Frontex već duže vrijeme prisutno u regiji, koji svakog trenutka spremno i odgovorno doprinose povećanju operativne podrške nacionalnim graničnim službama zemalja zapadnog Balkana.

“Osim toga, u toku su pregovori s Bosnom i Hercegovinom o budućem sporazumu o dugoročnom statusu Frontexa u toj zemlji, kako bi evropska granična i obalna straža i ovdje mogla legitimno sudjelovati u pružanju praktične terenske podrške domaćim državnim službama u upravljanju granicom”, izjavio je isti zvaničnik.

Sve, dakle, vodi k zaključku da Evropska unija, konačno, ima jasniji stav o tome šta hoće, a šta neće kada je riječ o migracijama. Neće ilegalce, hoće legalne doseljenike. Neće socijalizaciju problema useljenika, hoće njihovu kontroliranu integraciju u zapadnu kulturu rada i svakodnevni život.

Istražujući fenomenologiju migracijskih pokreta kroz granice zapadnog Balkan, još jednom sam se “crno na bijelo” uvjerio da je dosadašnja “politika solidarnosti” sa žrtvama režima, rata ili nasilja, postala prošlost. “Izbalansirana, sveobuhvatna i kredibilna politika integracije migranata” je dugoročna realnost.

Veća mobilnost, veća prilika za EU?

Imigracije su u početku globalne krize bile šok za globalnu zajednicu. Zatim su se izrodile u izazov bez presedana, da bi danas bile “prilika za povećanje ekonomske konkurentnosti”. U većini država članica Evropske unije na fenomen imigracije se danas gleda kao na pouzdan biološki faktor ekonomskog razvoja i jačanja efikasnosti Evropske unije na globalnom planu.

Upravo zato strateški cilj najnovije evropske politike migracija i azila i jeste da se u što kraćem roku uspostave uslovi za “legalnu migraciju”, vodeći računa o važnosti “integracije u domaće društvo”.

Najnovijim mjerama Evropske unije o legalnom useljavanju na područje jedinstvenog evropskog tržišta vrlo detaljno su u tom cilju utvrđeni uslovi ulaska i boravka za određene kategorije useljenika. Najpoželjnija kategorija su, kao što je već rečeno, visokokvalificirani radnici, koji podliježu Direktivi o plavoj karti Evropske unijeU (EU Blue Card Directive), studenati, inovatori i istraživači.

Visoko su rangirani i mladi bračni parovi, spajanje porodice i oni imigranti koji sebe vide dugoročnim stanovnicima Evropske unije. Dva puta su u zadnjih nekoliko godina inovirani i propisi kojima se uređuje ulazak i boravak sezonskih radnika, čiji je cilj pojednostavljivanje procedura i povećanje prava iz radnog odnosa, uključujući i pravo radnog preseljenja iz jedne države članice u drugu.

A da bi se znalo s kakvim imigrantskim “potencijalom” Evropska unija trenutno raspolaže, Evropska komisija je pokrenula sveobuhvatnu provjeru stanja legalnih i ilegalnih migranata, u čemu ima podršku svih zemalja članica.