U Evropskoj uniji se gotovo pa podrazumijeva da svako dijete ima mjesto u vrtiću. Kroz predškolski odgoj prođe više od 95 posto mališana. U Bosni i Hercegovini to se zove sreća, a i ona ima svoju cijenu.

Ono što se u Evropi podrazumijeva, u Bosni i Hercegovini je privilegija. O reformi obrazovanja se ne prestaje pričati, no najmanje se ulaže u njen početak.

“Po statistikama tek 13 posto djece uzrasta od nula do dvije godine pohađa predškolske ustanove, dok je nešto veća brojka, čini mi se, oko 43 posto djece od dvije do pet godina koja pohađaju predškolske ustanove”, navela je Aida Terzić, zamjenica direktora Agencije za obrazovanje BiH.

“Ostali smo jako daleko od standarda kojeg se Bosna i Hercegovina obavezala da će ispoštovati do 2030. godine. Ne samo da je ovo daleko ispod standarda Evropske unije, nego i ispod prosjeka drugih zemalja sa sličnim stepenom ekonomskog razvoja”, upozorila je Alexandra Ilmer, predstavnica UNICEF-a za BiH.

Dio odgovora i za ovo kaskanje leži u cijenama. Tako dvije najveće sredine u Srbiji nude besplatne državne vrtiće, u Crnoj Gori su nakon više od deceniju poskupili na tek stotinu KM, dok su oni su u Hrvatskoj potpuno besplatni u čak 17 gradova i 36 općina.

• U Banjaluci, koja se zbog teških uslova suočila i sa protestom odgojnih radnika, ta cijena za javnu ustanovu je 165 KM, dok u privatnim dostiže i do 600 KM.
• Ogorčeni su i roditelji u Zenici, gdje je cijena boravka porasla na 260 KM, a mnogi su, zbog toga, najavili ispisivanje djece.
• Sa problemom se ove godine nakon najave poskupljenja suočila i Tuzla, koja je nakon pobune roditelja uspjela zadržati cijenu od 200 KM, dok su privatni skuplji od 400 KM.
• Briga roditelja djece u državnim vrtićima u Kantonu Sarajevu nije rasla, zadržana je cijena od 160 KM, dok je ona skočila u privatnim, od kojih pojedini koštaju i do 800 KM.

Ipak, vlast se pohvalila programom sufinansiranja i rješavanjem listi čekanja.

“Taj broj djece u vrtićima je bio oko četiri hiljade, on je sada veći od 10.000. Mi ovdje pričamo o velikom rastu kojeg bilježimo i kojeg bilježe međunarodne UN-ove agencije, prvenstveno UNICEF, oni prate ta kretanja i zagovaraju povećanje obuhvata djece predškolskim odgojem”, tvrdi Naida Hota-Muminović, ministrica odgoja i obrazovanja KS.

No, u većini države nije tako i upravo iz UNICEFF-a su na okruglom stolu danas istakli poražavajuće regionalne razlike, pa tako u ruralnim sredinama BiH predškolsko pohađa svega 0,5 posto djece, 30 općina čak ni nema vrtić, dok je ove godine zbog manjka kapaciteta odbijeno više od 8.600 djece. Radi se o nenadoknadivom iskustvu, ističe struka.

“Mi možemo nekim znanjem i vaspitanjem utjecati da njega spremimo, ali puno je važnije da dijete kada pođe u prvi razred ima te neke navike, da se samo obuće, da ima navike toaleta, da pazi sebe kada ide ulicom”, poručila je Smajila Radovović, višedecenijska odgajateljica.

Što je sve sastavni dio predškolskog perioda. Iako je u nadležnosti nižih nivoa, ovo je još jedan test kojeg kasni položiti i državna vlast, pa je u kasno poslanoj Reformskoj agendi zatražila novac za prijeko potrebne desetine vrtića.

U Evropskoj uniji se gotovo pa podrazumijeva da svako dijete ima mjesto u vrtiću. Kroz predškolski odgoj prođe više od 95 posto mališana. U Bosni i Hercegovini to se zove sreća, a i ona ima svoju cijenu.

Ono što se u Evropi podrazumijeva, u Bosni i Hercegovini je privilegija. O reformi obrazovanja se ne prestaje pričati, no najmanje se ulaže u njen početak.

“Po statistikama tek 13 posto djece uzrasta od nula do dvije godine pohađa predškolske ustanove, dok je nešto veća brojka, čini mi se, oko 43 posto djece od dvije do pet godina koja pohađaju predškolske ustanove”, navela je Aida Terzić, zamjenica direktora Agencije za obrazovanje BiH.

“Ostali smo jako daleko od standarda kojeg se Bosna i Hercegovina obavezala da će ispoštovati do 2030. godine. Ne samo da je ovo daleko ispod standarda Evropske unije, nego i ispod prosjeka drugih zemalja sa sličnim stepenom ekonomskog razvoja”, upozorila je Alexandra Ilmer, predstavnica UNICEF-a za BiH.

Dio odgovora i za ovo kaskanje leži u cijenama. Tako dvije najveće sredine u Srbiji nude besplatne državne vrtiće, u Crnoj Gori su nakon više od deceniju poskupili na tek stotinu KM, dok su oni su u Hrvatskoj potpuno besplatni u čak 17 gradova i 36 općina.

• U Banjaluci, koja se zbog teških uslova suočila i sa protestom odgojnih radnika, ta cijena za javnu ustanovu je 165 KM, dok u privatnim dostiže i do 600 KM.
• Ogorčeni su i roditelji u Zenici, gdje je cijena boravka porasla na 260 KM, a mnogi su, zbog toga, najavili ispisivanje djece.
• Sa problemom se ove godine nakon najave poskupljenja suočila i Tuzla, koja je nakon pobune roditelja uspjela zadržati cijenu od 200 KM, dok su privatni skuplji od 400 KM.
• Briga roditelja djece u državnim vrtićima u Kantonu Sarajevu nije rasla, zadržana je cijena od 160 KM, dok je ona skočila u privatnim, od kojih pojedini koštaju i do 800 KM.

Ipak, vlast se pohvalila programom sufinansiranja i rješavanjem listi čekanja.

“Taj broj djece u vrtićima je bio oko četiri hiljade, on je sada veći od 10.000. Mi ovdje pričamo o velikom rastu kojeg bilježimo i kojeg bilježe međunarodne UN-ove agencije, prvenstveno UNICEF, oni prate ta kretanja i zagovaraju povećanje obuhvata djece predškolskim odgojem”, tvrdi Naida Hota-Muminović, ministrica odgoja i obrazovanja KS.

No, u većini države nije tako i upravo iz UNICEFF-a su na okruglom stolu danas istakli poražavajuće regionalne razlike, pa tako u ruralnim sredinama BiH predškolsko pohađa svega 0,5 posto djece, 30 općina čak ni nema vrtić, dok je ove godine zbog manjka kapaciteta odbijeno više od 8.600 djece. Radi se o nenadoknadivom iskustvu, ističe struka.

“Mi možemo nekim znanjem i vaspitanjem utjecati da njega spremimo, ali puno je važnije da dijete kada pođe u prvi razred ima te neke navike, da se samo obuće, da ima navike toaleta, da pazi sebe kada ide ulicom”, poručila je Smajila Radovović, višedecenijska odgajateljica.

Što je sve sastavni dio predškolskog perioda. Iako je u nadležnosti nižih nivoa, ovo je još jedan test kojeg kasni položiti i državna vlast, pa je u kasno poslanoj Reformskoj agendi zatražila novac za prijeko potrebne desetine vrtića.