Već 17 godina odbijeni azilant iz BiH je obavezan na napuštanje Njemačke. Ipak, grad Keln mu stalno odobrava privremeno boravište, jer ured za strance ne želi pribaviti zamjenska putna dokumenta iz njegove zemlje porijekla, Bosne i Hercegovine.
Promjena migracijske politike njemačke savezne vlade već je prošle godine dala opipljive rezultate. Tako je broj deportacija azilanata obavezanih na napuštanje zemlje porastao za 20 posto, na 21.311 osoba (brojke za decembar još nisu uračunate). To je uspjeh koji ministar unutarnjih poslova Alexander Dobrindt (CSU) rado ističe kao rezultat političke promjene u savezu, iako je to samo jedna strana medalje.
Ipak, veliki dio deportacija odbijenih azilanata i dalje ne uspijeva. Samo u 2024. godine savezne zemlje su prijavile oko 53.800 povrataka Saveznoj policiji, izjavio je šef policije Dieter Romann.
“Otprilike 33.600 tih mjera je otkazano prije nego što je osoba uopće predana policiji”, naveo je Romann.
Njemački magazin Focus online je mjesecima istraživao slučaj koji predstavlja pravi azilantski skandal. Marko M. (ime promijenjeno), 41-godišnji sitni kriminalac iz BiH, već je 2003. trebao biti deportovan iz Kelna. Prvo je nestao pred deportaciju, a 2007. godine se vratio u Rajnsku metropolu.
Upravni sud je odbio njegovu tužbu protiv deportacije. Grad Keln je, međutim, odustao od njegovog vraćanja u domovinu koristeći zamjenska dokumenta. Njegov status privremenog boravka je od tada stalno produžavan. Sada ima osmero djece s suprugom, a socijalna služba im isplaćuje skoro 7.300 eura mjesečno prema Zakonu o socijalnoj pomoći azilantima (AsylbLG), što godišnje iznosi 87.600 eura neto. S tim prihodima, Marko M. i njegova porodica spadaju u deset posto najbogatijih u zemlji. Zašto bi onda neko dobrovoljno napustio zemlju, piše njemački Focus.
Trenutno sedam porodica s po deset članova u Kelnu prima slične visoke iznose socijalne pomoći. Ukupno, državna podrška azilantima u visoko zaduženom Kelnu iznosi godišnje 65,46 miliona eura.
Glavnina novca dolazi iz saveznih zemalja. Godišnja paušalna naknada od 7.500 eura koju savezna vlada uplaćuje za svakog azilanata nije dovoljna, pa NRW značajno nadoknađuje. Za 2024. godinu je u budžetu predviđeno više od 570 miliona eura, za 2025. godinu više od 640 miliona. Posebno za smještaj maloljetnika bez pratnje izdvojeno je dodatnih 350 miliona eura.
Birokratski haos u uredima za strance dolazi do izražaja u slučaju Marka M. Iako je poznat njegov grad rođenja Bihać, u dokumentima se država njegove pripadnosti navodi kao “nerazjašnjena”. Njemačke vlasti često ne znaju ili ne žele rješavati takve slučajeve, što omogućava dugotrajnu zloupotrebu sustava.
U dokumentima se višestruko navodi da se njegov boravak produžava “zbog nedostatka putnih dokumenata”. Na pitanje zašto ured za strance već 17 godina nije pribavio zamjenska dokumenta, grad Keln prvo nije odgovorio, pozivajući se na zaštitu podataka. Nakon ponovnog upita, grad je naveo da se dokumenti pribavljaju samo ako je vjerovatno da će deportacija biti provedena. Budući da su se u međuvremenu rodila djeca, “deportacija više nije pokretana”.
Povratak u Bosnu i Hercegovinu generalno prolazi bez problema. U 2024. godini je 38 osoba deportovano u BiH, a do 31. oktobra 2024. još 47 osoba. Samo jedna deportacija nije provedena zbog nedostatka validnog dokumenta.
Marko M. je od 2010. godine poznat pravosudnim organima zbog brojnih krivičnih djela, od imovinskih do teških krađa, falsifikata, prevara i zloupotrebe socijalne pomoći. Trenutno je ponovo optužen za prevaru u Kelnu.
CDU političar Gregor Golland kritikuje grad: “Izgleda da grad Keln nema stvarnu volju da deportira kriminalca i njegovu porodicu po zakonu. Građani i porezni obveznici ne mogu razumjeti zašto se svake godine isplaćuje skoro 90.000 eura socijalne pomoći.”
Šef Savezne policije Romann također kritikuje birokratske prepreke i preblage prakse deportacije: mnogi obveznici na dan deportacije nestaju ili predoče medicinska uvjerenja koja zaustavljaju povratak.
“Dok se toliko mjera mora otkazivati unaprijed, razlika između obaveznog napuštanja zemlje i stvarno provedenih deportacija ostaje velika.”
