Fuad Kasumović je na čelu Zenice od 2016. godine. Gotovo deset godina je sasvim dovoljno da se upravljanje jednim gradom prestane opravdavati naslijeđenim problemima, prethodnim vlastima, nepovoljnim okolnostima i iznenadnim krizama.
Nakon toliko vremena morao bi postojati sistem.
Morala bi postojati strategija. Dugoročni plan. Jasno određeni prioriteti. Procjena rizika. Nekoliko scenarija za slučaj da ključni partner ode, da energent poskupi, da se industrijska proizvodnja smanji ili da finansijska konstrukcija projekta postane neodrživa.
U Zenici, međutim, upravljanje sve više podsjeća na vatrogasne intervencije. Problem se ne rješava dok je još predvidiv i pod kontrolom. Čeka se da izbije požar, a onda se iz gradske kase zahvata onoliko koliko je potrebno da se vatra privremeno ugasi.
Ne pita se koliko će to koštati, iako je glavna Kasumovićeva floskula: domaćinsko upravljanje budžetom. Ne pita se šta ćemo raditi za dvije, pet ili deset godina. Najvažnije je da se trenutno uspostavi mir u kući.
Upravo tako smo došli i do posljednje ponude za Toplanu Zenica.
Gradonačelnik je 17. jula, nakon protesta radnika čije su plate dovedene u pitanje zbog blokiranih računa preduzeća, najavio da će Grad ponuditi preuzimanje kompletnog preostalog kredita Toplane i vlasniku isplatiti dodatnih deset miliona KM.
Dakle, javni trošak nije deset miliona KM.
Deset miliona je samo iznos koji je javno izgovoren. Konačna cijena bila bi veća za preostale obaveze po kreditu, čiji iznos građanima nije saopšten. Tek kada se objavi stanje duga, uslovi njegovog preuzimanja, eventualne kamate, garancije i druge obaveze Toplane, moći će se govoriti o stvarnoj vrijednosti ponude.
Ali ni to nije najvažnije pitanje.
Najvažnije je što je Kasumović istog dana praktično priznao da ni kupovinu Toplane ne smatra pravim i trajnim rješenjem za grijanje Zenice.
Drugim riječima, Grad bi mogao potrošiti desetine miliona maraka javnog novca kako bi kupio postrojenje za koje ni sam gradonačelnik ne tvrdi da predstavlja dugoročnu energetsku budućnost grada.
„Generacijski projekat“
Kada je najavljivana izgradnja nove Toplane, građanima je predstavljena kao historijski, generacijski i dugoročni projekat.
Grad Zenica je u zajedničkoj kompaniji dobio 20 posto vlasništva, ArcelorMittal 50 posto, dok su finski partneri KPA Unicon i FinnFund imali po 15 posto. Ukupna vrijednost projekta procjenjivana je na približno 53 miliona eura. Grad je prethodno uplatio 2,3 miliona KM osnivačkog uloga.
Projekt je podrazumijevao izgradnju tri nova kotla koji su prvenstveno trebali koristiti koksni i visokopećni plin nastao u metalurškom procesu tadašnjeg ArcelorMittala Zenica. Zemni plin bio je predviđen kao alternativni energent.
Kasumović je projekat nazivao generacijskim poduhvatom i tvrdio da će građani dobiti sigurno i stabilno grijanje. Posebno je naglašavao da se projekat realizira bez kreditnog zaduženja Grada Zenice.
Formalno, Grad možda tada nije bio direktni dužnik. Danas, međutim, gradonačelnik predlaže da upravo Grad preuzme preostali kredit.
Ako Zenica 2026. godine preuzme dug projekta za koji je građanima ranije poručivano da ih neće kreditno opteretiti, onda je nužno objasniti šta se promijenilo, ko je napravio pogrešnu procjenu i koliko će ta procjena na kraju koštati poreske obveznike.
Nova Toplana zvanično je otvorena u martu 2022. godine. Tada je predstavljena kao moderna, ekološki prihvatljivija i pouzdana zamjena za stare kotlove na ugalj. Najavljivano je smanjenje emisija sumpor-dioksida i prašine za oko 80 posto.
Nije sporno da je prestanak sagorijevanja velikih količina uglja bio važan ekološki iskorak.
Sporno je što je energetska održivost cijelog projekta bila vezana za nusproizvode metalurške proizvodnje, odnosno za nastavak rada koksare i visoke peći. Kada je ta proizvodnja počela nestajati, nestala je i osnova na kojoj je izgrađena računica o jeftinom i stabilnom grijanju.
Koksnog plina više nema. Ostaje zemni plin, tehnički moguć, ali finansijski daleko skuplji energent.
Početkom ove godine na tematskoj sjednici Gradskog vijeća otvoreno je rečeno da je postojeći sistem grijanja neodrživ i neizvjestan upravo zato što više nema koksnog plina, a u perspektivi neće biti ni visokopećnog. Dakle, problem nije nastao jučer.
Bio je poznat mjesecima, a u širem smislu bio je predvidiv od trenutka kada je postalo jasno da budućnost integralne proizvodnje čelika u Zenici više nije sigurna.
Sedam godina iste cijene trajalo je dvije godine
Posebno poglavlje ove priče predstavlja cijena grijanja.
U martu 2022. godine građanima je saopćeno da cijena grijanja ostaje ista narednih sedam godina. Kasumović je tu tvrdnju objavio pod naslovom koji nije ostavljao prostor za različita tumačenja:
„Zeničani mogu biti mirni, cijena grijanja ostaje ista narednih sedam godina“.
Kasumović je i u martu 2024. godine uvjeravao javnost da cijena neće biti povećavana ni naredne četiri sezone.
Već 2025. godine grijanje je poskupjelo za 20 posto.
Cijena za stanove bez kalorimetra, uz obračun tokom cijele godine, povećana je sa 1,20 na 1,44 KM po kvadratnom metru mjesečno, odnosno sa 2,40 na 2,88 KM za sezonski obračun. Poskupljenje je provedeno uprkos tome što Gradsko vijeće prethodno nije podržalo zasebnu odluku o povećanju cijene.
Sedmogodišnja garancija tako je trajala nešto više od dvije godine.
Može se raspravljati da li je riječ o političkoj obmani, neznanju, lošoj procjeni ili obećanju datom bez ozbiljnog pokrića. Ali se ne može tvrditi da je obećanje ispunjeno.
Građani nisu dobili ni cijenu zagarantovanu na sedam godina, ni kontinuirano grijanje bez problema.
Kasumović je u januaru 2026. i sam govorio o nedovoljnoj isporuci energije, navodeći da se umjesto potrebnih približno 45 megavata sistemu isporučuje između 20 i 30 megavata. Istovremeno je ukazao i na dotrajalu gradsku mrežu od oko 120 kilometara, uglavnom naslijeđenu iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, zbog koje je sistem spor i nefleksibilan.
Dakle, ni nova Toplana nije riješila cijeli problem grijanja.
Postavljeni su novi kotlovi, ali Zenica i dalje ima staru mrežu, gubitke, nefleksibilan sistem i zavisnost od industrijskog postrojenja čija je budućnost neizvjesna.
Gdje je nestala nova komisija eksperata?
Kada se donosila odluka o ulasku Zenice u projekat Toplane, politička odgovornost skrivana je iza mišljenja stručnjaka i komisija.
Poruka je bila jednostavna: nije Kasumović sam odabrao model, nego su ga preporučili eksperti.
Sada, kada je taj model ostao bez energenta na kojem je počivala njegova ekonomičnost, ponovo je formirano stručno tijelo.
Na tematskoj sjednici Gradskog vijeća održanoj u januara usvojen je zaključak da se formira stručno tijelo koje će pripremiti strategiju budućeg grijanja Zenice, uz jasno definiran projektni zadatak.
Zeničani su opet, po ko zna koji put, očekivali da će to tijelo ponuditi uporednu analizu mogućih rješenja:
– koliko bi koštalo grijanje na zemni plin,
– koliko bi koštala modernizacija mreže,
– postoje li realne mogućnosti korištenja toplotnih pumpi, biomase, industrijske otpadne toplote, kogeneracije ili kombinovanog sistema,
– kolika bi bila početna investicija, a kolika cijena energije za građane.
Očekivalo se da struka utvrdi šta je tehnički moguće i finansijski održivo. Šta smo dobili?
Prije nego što je javnosti predstavljen cjelovit izvještaj komisije, prijedlog strategije, finansijska analiza ili barem nekoliko ozbiljno razrađenih scenarija, Kasumović izlazi s ponudom da Zenica preuzme kredit i izdvoji još deset miliona KM za Toplanu.
Zato je danas neizbježno pitanje: šta je sa komisijom?
Je li završila posao?
Je li predložila da Grad otkupi Toplanu?
Postoji li elaborat koji pokazuje da je kupovina ekonomski opravdana?
Je li izračunato koliko će koštati proizvodnja toplote ako se kotlovi budu dominantno napajali zemnim plinom?
Kolika bi u tom slučaju morala biti cijena grijanja za građane?
Koliko novca treba uložiti u rekonstrukciju dotrajale mreže?
Na osnovu čega je određena ponuda od deset miliona KM plus preuzimanje kredita?
Na osnovu procjene vrijednosti imovine? Procjene budućih prihoda? Političke potrebe da se smiri javnost? Straha da će Zenica ostati bez grijanja? Ili jednostavno na osnovu nove improvizacije?
Komisije mogu analizirati, preporučivati i upozoravati. One ne upravljaju Gradom.
Političke odluke donose gradonačelnik i Gradsko vijeće. Oni raspolažu javnim novcem i oni za rezultate moraju snositi političku odgovornost.
Kada je projekat predstavljen kao historijski uspjeh, zasluge nisu pripisivane anonimnoj komisiji. Pripisivane su gradonačelniku i njegovoj administraciji.
Zato se danas, kada je Toplana u finansijskoj blokadi, kada su plate radnika ugrožene, kada su industrijski plinovi nestali, a buduća cijena grijanja nepoznata, odgovornost ne može jednostavno vratiti ekspertima.
Računi Toplane blokirani su nakon što je kredit proglašen dospjelim, a povjerilac dobio mehanizme naplate koje je prethodno imala banka. Radnici upozoravaju da takvo stanje ugrožava njihove plate, predstojeću grijnu sezonu, ali i eventualno ponovno pokretanje integralne proizvodnje u Željezari.
Ali briga za radnike ne može biti opravdanje da se bez objavljene analize i potpune finansijske slike potroše desetine miliona maraka javnog novca.
Odgovorna vlast mora zaštititi i radnike i građane, ali tako što će ponuditi održivo, transparentno i finansijski obrazloženo rješenje, a ne novu kupovinu vremena.
Kupuje li Zenica Toplanu ili još nekoliko mjeseci mira?
Najopasnija rečenica koju je Kasumović izgovorio nije ona o deset miliona KM.
Najopasnija je tvrdnja da ni preuzimanje Toplane ne smatra pravim rješenjem za Grad.
Ako kupovina nije pravo rješenje, šta onda jeste?
Šta Grad dobija za deset miliona KM i preuzeti kredit?
Koliko godina rada?
Po kojoj cijeni?
Uz koji energent?
Ko će snositi gubitke?
Hoće li Grad, nakon što postane potpuni vlasnik, morati svake godine subvencionirati razliku između proizvodne i prodajne cijene toplote?
Hoće li nakon kupovine uslijediti novo poskupljenje grijanja?
Hoće li se zatim tražiti dodatni milioni za rekonstrukciju mreže, nove kotlove ili potpuno novi sistem?
Kasumović je rekao da će grijanja biti, ali je istovremeno priznao da je cijena upitna i da ona za narednu sezonu još nije dostavljena, a nova sezona je zvanično POČELA.
To znači da se od građana traži da podrže preuzimanje višemilionske obaveze prije nego što znaju koliko će plaćati uslugu koju bi ta investicija trebala osigurati.
Prvo se moraju objaviti podaci. Potom analiza. Zatim mogući modeli. Tek onda odluka.
U Zenici se ponovo pokušava obrnutim putem: prvo politička ponuda, zatim eventualno računica.
„Plati koliko treba, samo da bude mir“
Grad koji nema spreman odgovor na prestanak rada industrijskog postrojenja od kojeg mu zavisi grijanje nema energetsku strategiju.
Grad koji formira komisiju, a onda prije njenog javnog izvještaja nudi deset miliona KM plus preuzimanje kredita, ne djeluje planski.
Grad koji građanima obeća sedam godina iste cijene, a onda je nakon dvije godine poveća za 20 posto, nema pravo tražiti novo povjerenje bez potpunog objašnjenja prethodnog neuspjeha.
I grad koji kupuje sistem za koji njegov gradonačelnik kaže da nije trajno rješenje mora jasno reći šta zapravo kupuje.
Toplanu?
Vrijeme?
Socijalni mir?
Politički mir pred izbore?
Ili samo novi period tokom kojeg će se problem odgoditi, dok ga ponovo ne budu rješavale neke buduće komisije i novi milioni iz budžeta?
Prije bilo kakve saglasnosti za izdvajanje javnog novca, Gradsko vijeće mora zahtijevati najmanje pet stvari: tačan iznos preostalog kredita i svih obaveza, nezavisnu procjenu vrijednosti Toplane, izvještaj stručne komisije, projekciju proizvodne i krajnje cijene grijanja za nekoliko narednih sezona te uporednu analizu kupovine Toplane i alternativnih sistema grijanja.
Bez toga, deset miliona KM nije investicija.
To je samo još jedno gašenje požara.
A Zenica je u proteklih gotovo deset godina već platila dovoljno skupih vatrogasnih intervencija da bi konačno imala pravo tražiti nešto više od obećanja da će i ovu zimu nekako preživjeti.
