7.8 C
Zenica
More

    Ukupno podjela

    Zenica
    broken clouds
    7.8 ° C
    7.8 °
    7.8 °
    90 %
    2.9kmh
    70 %
    ned
    10 °
    pon
    6 °
    uto
    3 °
    sri
    6 °
    čet
    8 °

    Prim. mr infektolog Eldira Hadžić, uspješna Pljevljanka u Zenici

    Prim. mr infektolog Eldira Hadžić, uspješna Pljevljanka u Zenici

    Ma gdje čovjek da ode i živi, zavičaju se uvijek vraća, u sjećanjima ili posjetom rodnom mjestu. Sreća je prošetati ulicama djetinjstva, boraviti u rodnoj kući jer tada mladost bude “nadohvat ruke” a lice ozari radost. Pljevljanka Eldira Hadzić (58), primarijus magistar medicinskih nauka, specijalista infektologije, završila je Medicinski fakultet u Sarajevu, gdje je i magistrirala, i od tada u zavičaj dolazi godišnje. U toku studiranja upoznala je supruga Refika, inženjera saobraćaja, tako da je ljubav odvela Eldiru daleko od rodnog grada, u Zenicu. U braku su 33 godine, kruna njihove ljubavi su sin Nedim i kćerka Emina a dragulji dvoje unučadi.

    Ponosni smo na naše sugrađane koji svojim trudom i umijećem zavrijede pohvale društva i struke. Prim. mr Eldira Hadžić, načelnica Infektivnog odjela Zenica, nagrađena je plaketom Zeničko-dobojskog kantona za doprinos u medicini ove godine.

    – Volim svoj posao i trudim se da radim najbolje što znam. To su prepoznali moji pacijenti što je rezultiralo plaketom Zeničko- dobojskog kantona za doprinos u medicini. Mislim da doktoru ne treba veće priznanje od zadovoljnog pacijenta, to je motivacija da radim bolje – kaže Eldira dodajući da je titulu primarijus dobila na osnovu brojnih naučnih radova, a magistarski rad bio je na temu hiperaktivnost djece kao posledica prebolovanog meningitisa u novorođenačkom periodu.

    Na pitanje o iskustvu sa koronom i ima li straha, dr Eldira kaže da je ovo nova bolest, novo iskustvo i da nema specifičnig lijeka.

    – Ima mnogo teških bolesnika, mnogo umrlih, srećom više je preživjelih. Dobro je da imamo vakcinu. Teško mi je reći da li se bojim, mislim da se bojim – iskrena je Eldira.

    Od 2012.godine član je fejsbuk grupe Spomenar Pljevljaka, i to je mjesto gdje se druži sa svojim Pljevljacima, a svake godine sredinom ljeta se sastaju u rodnom gradu.

    – U Pljevlja dolazim oko dva puta godišnje, posjećujem rodbinu, mezare umrlih, družim se s prijateljima. U Zenici sam se ostvarila kao supruga, majka, nana, doktorica. Bez obzira što veći dio života živim Bosni i Hercegovini, ponosim se svojim rodnim gradom, mojim Pljevljima. Sjećanja na rodni grad su topla, lijepa, duboko u meni. Prvo što pomislim kada se sjetim Pljavalja u djetinjstvu i mladosti je toplina doma i porodice – naglašava Eldira.

    S ponosom priča o roditeljima, majki Azri, koja je ostvarila penziju u Elektrodistribuciji i koja sada živi sa njenom porodicom u Zenici, ocu Smaju Mahmutoviću, nastavniku matematike i fizike, koji je u penziju otišao sa mjesta direktora OŠ “Salko Aljković” a koji je priminuo 1994. godine, i bratu Eldinu, inženjeru mašinstva, koji sa suprugom živi i radi u Travniku. Kaže da su roditelji zaslužni sa vaspitanje, radne navike, školovanje, naučili su je da bude dobar đak, dobar radnik, da poštuje porodicu i prijatelje.

    – Bila sam mirna i povučena i sve sam doživljavala u porodici. Danas imam drage ljude, prijatelje s kojima se družim, uz puno smijeha u opuštenoj atmosferi, proživljavam ponovo mladost. S ponosom svakome pričam o rodnom gradu, koji je grad u svakom smislu te riječi. Kada mi neko dođe u goste imam šta pokazati: šetnja Vodicama, Husein-pašina dzamija i sahat kula, Manastir Svete Trojice, moja Gimnazija, fontana… za mene su to najljepša mjesta – prisjeća se Eldira.

    Za široki osmjeh na licu Eldira može da zahvali načinu života jer kaže da je kroz život vodi ljubav prema porodici, prijateljima, poslu, kao i poštovanje prema ljudima, što je naučila od svojih roditelja.

    Upitana za dalje planove, naglašava da je njen plan jedino da kvalitetno živi sa svojim najmilijim, da gleda kako rastu unučad, da dočeka penziju i putuje.

    – U ljudima tražim samo dobro. Usrećuju me iskrene lijepe riječi od dragih mi ljudi – kaže Eldira.

    Na fejsbuk profilu dr Eldire mnogo je čestitki povodom priznanja za rad na Infektvnom odjeljenju. “ Čestitam od srca, sasvim sam sigurna da je zaslužena. Divna kakva jeste samo je mogla tako postupati, puno sreće u daljem radu i borbi”, neki su od komentara.

    Razgovor sa Eldirom najljepši je primjer da su poštovanje i ljubav koja se ponese iz porodice siguran putokaz da čovjek nađe sreću i donese radost svojoj djeci, prijateljima i zajednici.

    Ma gdje čovjek da ode i živi, zavičaju se uvijek vraća, u sjećanjima ili posjetom rodnom mjestu. Sreća je prošetati ulicama djetinjstva, boraviti u rodnoj kući jer tada mladost bude “nadohvat ruke” a lice ozari radost. Pljevljanka Eldira Hadzić (58), primarijus magistar medicinskih nauka, specijalista infektologije, završila je Medicinski fakultet u Sarajevu, gdje je i magistrirala, i od tada u zavičaj dolazi godišnje. U toku studiranja upoznala je supruga Refika, inženjera saobraćaja, tako da je ljubav odvela Eldiru daleko od rodnog grada, u Zenicu. U braku su 33 godine, kruna njihove ljubavi su sin Nedim i kćerka Emina a dragulji dvoje unučadi.

    Ponosni smo na naše sugrađane koji svojim trudom i umijećem zavrijede pohvale društva i struke. Prim. mr Eldira Hadžić, načelnica Infektivnog odjela Zenica, nagrađena je plaketom Zeničko-dobojskog kantona za doprinos u medicini ove godine.

    – Volim svoj posao i trudim se da radim najbolje što znam. To su prepoznali moji pacijenti što je rezultiralo plaketom Zeničko- dobojskog kantona za doprinos u medicini. Mislim da doktoru ne treba veće priznanje od zadovoljnog pacijenta, to je motivacija da radim bolje – kaže Eldira dodajući da je titulu primarijus dobila na osnovu brojnih naučnih radova, a magistarski rad bio je na temu hiperaktivnost djece kao posledica prebolovanog meningitisa u novorođenačkom periodu.

    Na pitanje o iskustvu sa koronom i ima li straha, dr Eldira kaže da je ovo nova bolest, novo iskustvo i da nema specifičnig lijeka.

    – Ima mnogo teških bolesnika, mnogo umrlih, srećom više je preživjelih. Dobro je da imamo vakcinu. Teško mi je reći da li se bojim, mislim da se bojim – iskrena je Eldira.

    Od 2012.godine član je fejsbuk grupe Spomenar Pljevljaka, i to je mjesto gdje se druži sa svojim Pljevljacima, a svake godine sredinom ljeta se sastaju u rodnom gradu.

    – U Pljevlja dolazim oko dva puta godišnje, posjećujem rodbinu, mezare umrlih, družim se s prijateljima. U Zenici sam se ostvarila kao supruga, majka, nana, doktorica. Bez obzira što veći dio života živim Bosni i Hercegovini, ponosim se svojim rodnim gradom, mojim Pljevljima. Sjećanja na rodni grad su topla, lijepa, duboko u meni. Prvo što pomislim kada se sjetim Pljavalja u djetinjstvu i mladosti je toplina doma i porodice – naglašava Eldira.

    S ponosom priča o roditeljima, majki Azri, koja je ostvarila penziju u Elektrodistribuciji i koja sada živi sa njenom porodicom u Zenici, ocu Smaju Mahmutoviću, nastavniku matematike i fizike, koji je u penziju otišao sa mjesta direktora OŠ “Salko Aljković” a koji je priminuo 1994. godine, i bratu Eldinu, inženjeru mašinstva, koji sa suprugom živi i radi u Travniku. Kaže da su roditelji zaslužni sa vaspitanje, radne navike, školovanje, naučili su je da bude dobar đak, dobar radnik, da poštuje porodicu i prijatelje.

    – Bila sam mirna i povučena i sve sam doživljavala u porodici. Danas imam drage ljude, prijatelje s kojima se družim, uz puno smijeha u opuštenoj atmosferi, proživljavam ponovo mladost. S ponosom svakome pričam o rodnom gradu, koji je grad u svakom smislu te riječi. Kada mi neko dođe u goste imam šta pokazati: šetnja Vodicama, Husein-pašina dzamija i sahat kula, Manastir Svete Trojice, moja Gimnazija, fontana… za mene su to najljepša mjesta – prisjeća se Eldira.

    Za široki osmjeh na licu Eldira može da zahvali načinu života jer kaže da je kroz život vodi ljubav prema porodici, prijateljima, poslu, kao i poštovanje prema ljudima, što je naučila od svojih roditelja.

    Upitana za dalje planove, naglašava da je njen plan jedino da kvalitetno živi sa svojim najmilijim, da gleda kako rastu unučad, da dočeka penziju i putuje.

    – U ljudima tražim samo dobro. Usrećuju me iskrene lijepe riječi od dragih mi ljudi – kaže Eldira.

    Na fejsbuk profilu dr Eldire mnogo je čestitki povodom priznanja za rad na Infektvnom odjeljenju. “ Čestitam od srca, sasvim sam sigurna da je zaslužena. Divna kakva jeste samo je mogla tako postupati, puno sreće u daljem radu i borbi”, neki su od komentara.

    Razgovor sa Eldirom najljepši je primjer da su poštovanje i ljubav koja se ponese iz porodice siguran putokaz da čovjek nađe sreću i donese radost svojoj djeci, prijateljima i zajednici.

    Posljednje objavljeno