U Bosni i Hercegovini, prema podacima, u zajednici sa roditeljima živi oko 250 hiljada mladih, najviše u dobi do 30 godina.

Razlozi za ovakvo stanje nisu samo loša finansijska situacija, već i drugi faktori, poput tradicije, ali i sigurnosti koju roditelji pružaju.

U većini razvijenih svjetskih zemalja mladi već nakon punoljetstva počinju samostalan život, u Bosni i Hercegovini to nije slučaj.

Prema popisu stanovništva, u našoj zemlji ima 772 hiljade mladih, ali stručnjaci dodaju da se od popisa taj broj značajno smanjio migriranjem. Ipak, naglašavaju, može se konstatovati da svaka druga mlada osoba u našoj zemlji živi sa roditeljima. Prestanak života sa roditeljima obično označava ulazak u brak.

“Imamo dakako i drugih primjera osamostaljivanja koje je prinudno, zbog obrazovanja. Dakle, oni svake sedmice, mejsečno sve obaveze koje se tiču da kažemo, nekih domaćinskih obaveza, tipa pranja, kuhanja, peglanja, kreoz istraživanja uviđamo da to prepuštaju svojim majkama. Komfor koji su mnogiistraživači definirali kao hotel mama je u BiH jako prisutan”, kaže doc. dr. AMER OSMIĆ, autor Studije o mladima u BiH.

Jedan od razloga za život sa roditeljima je i sama briga za njih, ali, stručnjaci naglašavaju, sve treba imati mjeru.

“Da mladi ljudi mogu da ostvaruju na jednoj strani i svoj privatni život i da se osamostale, a na drugoj da roditelji imaju balans između svoga privatnog života i svoje djece. Taj kulturološki kod koji je specifičan za bh. društvo je nešto što se može slobodno reći da nije neka vrednota nekih univerzalnih postignuća”, ističe Srđan Vukadinović, sociolog.

Psiholozi podsjećaju da su mladi sa naših prostora dugo živjeli u negativnoj klimi, stoga mnogi samostalan život vide tek u inostranstvu.

“Jedan novi faktor je svejtska migracija takođe je jedan od katalizatora ili animatora migracije i na našim prostorima. Veliki broj mladih ljudi potpada pod ponašanje mase, grupe”, poručuje Čedomir Novaković, psiholog.

Mladi smatraju da krivicu za nesamostalnost snose jednim dijelom roditelji, jednim političari.

“To je donekle i krivica roditelja. Dosta mladih tretiraju kao djecu, ono ne moraš ti sine, evo ja ću i tako to. Tu je i politička situacija koja je izazvala određenu dozu pasivnosti kod mladih”, kaže Emina Kazaz, studentica.

“Ja sam otišla mnogo mlada od svoje kuće, od roditelja, tačnije u osnovnoj školi. Tako da tačno osjetim razliku između sebe i mojih vršnjaka koji žive čitav život sa roditeljima”, poručuje Hana Muratović, studentica.

Stariji isključivo krive loše socio-ekonomsko stanje. Koliko god socio-ekonomski uslovi u našoj zemlji bili loši, nisu jedini razlog nesamostalnosti mladih, jer nerijetko roditelji izgube osjećaj da su njihovi mališani odavno odrasli.

U Bosni i Hercegovini, prema podacima, u zajednici sa roditeljima živi oko 250 hiljada mladih, najviše u dobi do 30 godina.

Razlozi za ovakvo stanje nisu samo loša finansijska situacija, već i drugi faktori, poput tradicije, ali i sigurnosti koju roditelji pružaju.

U većini razvijenih svjetskih zemalja mladi već nakon punoljetstva počinju samostalan život, u Bosni i Hercegovini to nije slučaj.

Prema popisu stanovništva, u našoj zemlji ima 772 hiljade mladih, ali stručnjaci dodaju da se od popisa taj broj značajno smanjio migriranjem. Ipak, naglašavaju, može se konstatovati da svaka druga mlada osoba u našoj zemlji živi sa roditeljima. Prestanak života sa roditeljima obično označava ulazak u brak.

“Imamo dakako i drugih primjera osamostaljivanja koje je prinudno, zbog obrazovanja. Dakle, oni svake sedmice, mejsečno sve obaveze koje se tiču da kažemo, nekih domaćinskih obaveza, tipa pranja, kuhanja, peglanja, kreoz istraživanja uviđamo da to prepuštaju svojim majkama. Komfor koji su mnogiistraživači definirali kao hotel mama je u BiH jako prisutan”, kaže doc. dr. AMER OSMIĆ, autor Studije o mladima u BiH.

Jedan od razloga za život sa roditeljima je i sama briga za njih, ali, stručnjaci naglašavaju, sve treba imati mjeru.

“Da mladi ljudi mogu da ostvaruju na jednoj strani i svoj privatni život i da se osamostale, a na drugoj da roditelji imaju balans između svoga privatnog života i svoje djece. Taj kulturološki kod koji je specifičan za bh. društvo je nešto što se može slobodno reći da nije neka vrednota nekih univerzalnih postignuća”, ističe Srđan Vukadinović, sociolog.

Psiholozi podsjećaju da su mladi sa naših prostora dugo živjeli u negativnoj klimi, stoga mnogi samostalan život vide tek u inostranstvu.

“Jedan novi faktor je svejtska migracija takođe je jedan od katalizatora ili animatora migracije i na našim prostorima. Veliki broj mladih ljudi potpada pod ponašanje mase, grupe”, poručuje Čedomir Novaković, psiholog.

Mladi smatraju da krivicu za nesamostalnost snose jednim dijelom roditelji, jednim političari.

“To je donekle i krivica roditelja. Dosta mladih tretiraju kao djecu, ono ne moraš ti sine, evo ja ću i tako to. Tu je i politička situacija koja je izazvala određenu dozu pasivnosti kod mladih”, kaže Emina Kazaz, studentica.

“Ja sam otišla mnogo mlada od svoje kuće, od roditelja, tačnije u osnovnoj školi. Tako da tačno osjetim razliku između sebe i mojih vršnjaka koji žive čitav život sa roditeljima”, poručuje Hana Muratović, studentica.

Stariji isključivo krive loše socio-ekonomsko stanje. Koliko god socio-ekonomski uslovi u našoj zemlji bili loši, nisu jedini razlog nesamostalnosti mladih, jer nerijetko roditelji izgube osjećaj da su njihovi mališani odavno odrasli.