Početkom pandemije, dok su vakcine za koronavirus još uvijek bila samo daleka želja, pojam “kolektivni imunitet” označavao je kraj – tačku kada će dovoljno ljudi biti zaštićeno od virusa kako bismo ga se mogli riješiti i vratiti normalnom životu.

Sada je više od polovine odraslih u SAD-u vakcinisano s najmanje jednom dozom vakcine.

No, dok dnevne stope vakcinisanih padaju, među naučnicima i stručnjacima za javno zdravstvo postoji široko prihvaćen konsenzus da prag kolektivnog imuniteta nije dostižan – barem ne u doglednoj budućnosti, a možda i nikada, navodi New York Times.

Umjesto toga, naučnici zaključuju da će virus, umjesto dugo obećavanog potpunog nestanka, postati prijetnja kojom se može upravljati, ali koja će nastaviti kružiti Sjedinjenim Američkim Državama još godinama i dalje uzrokujući hospitalizacije i smrtne slučajeve, ali u mnogo manjim brojevima.

Virus se prebrzo mijenja

Koliko manjim, ne može se reći jer to djelomično ovisi i o tome koliko se ljudi diljem svijeta vakciniše i kako se razvija sam koronavirus.

Već je sada jasno da se virus prebrzo mijenja, nove se varijante prelako šire, a vakcinacija se odvija presporo da bi kolektivni imunitet uskoro mogao bio postignut.

Nastavak vakcinacije, posebno za ljude s najvećim rizikom zbog starosti ili zdravstvenog stanja, bit će presudan za ograničavanje novih zaraza, ako već ne i njihovu učestalost, smatraju stručnjaci.

– Teško da će virus nestati, ali želimo učiniti sve što možemo kako bismo provjerili postoji li vjerojatnost da će postati samo blaga infekcija – rekao je Rustom Antia, evolucijski biolog sa Univeziteta Emory u Atlanti.

Nastojanje da se dostigne kolektivni imunitet – neki stručnjaci su donedavno mislili da ga je moguće postići do ljeta – zaokupilo je maštu velikog dijela javnosti. Reći da cilj neće biti postignut, dodaje još jedan element na listu razloga koje oni skeptični prema vakcinama koriste kako bi izbjegli vakcinaciju.

Ipak, vakcinacija ostaje ključ za pretvaranje virusa u kontroliranu prijetnju, kažu stručnjaci.

Kad se novi koronavirus počeo širiti Amerikom i ostatkom svijeta početkom 2020. godine, postajalo je sve jasnije da će jedini izlaz iz pandemije biti da određeni broj ljudi stekne imunitet – bilo prirodnom infekcijom ili cijepljenjem – kako bi virus ostao bez ljudi koje može zaraziti.

Koncept postizanja imuniteta krda (još jedan naziv za kolektivni imunitet) postao je implicitni cilj u mnogim zemljama, uključujući i SAD.

Rano je procijenjeno da je ciljani prag imuniteta krda oko 60 do 70 posto populacije. Većina stručnjaka, uključujući dr. Anthonyja Faucija, očekivala je da će ga SAD moći postići kad vakcine budu dostupne.

No, kako su se vakcine razvijale, a distribucija povećavala tokom zime i u proljeće, procjene praga počele su rasti.

To je zato što su se početni računi temeljili na zaraznosti izvorne verzije virusa.

Prevladavajuća varijanta koja sada kruži Sjedinjenim Američkim Državama, nazvana B.1.1.7 i koja je prvi put identificirana u Velikoj Britaniji, zaraznija je za oko 60 posto, iako postoje izvještaji koja sugeriraju da je zaraznost barem upola manja.

Kao rezultat toga, stručnjaci sada izračunavaju prag imuniteta krda od najmanje 80 posto.

Ankete pokazuju da se oko 30 posto stanovništva SAD-a još uvijek ne želi vakcinisati. Očekuje se da će se taj broj poboljšati, ali vjerovatno nedovoljno.

Mnogi dijelovi svijeta daleko zaostaju za Sjedinjenim Američkim Državama u vakcinaciji.

Primjera radi, u Indiji je vakcinisano manje od dva posto ljudi, a u Južnoj Africi manje od jedan posto, pokazuju podaci koje je prikupio The New York Times.

– Nećemo postići imunitet krda kao država, pa čak ni kao grad dok ne budemo imali dovoljno imuniteta u populaciji u cjelini, rekla je Lauren Ancel Meyers, direktorica konzorcija za modeliranje u epidemiji COVID-19 pri Univerzitetu u Teksasu u Austinu.

Što donosi budućnost?

Ako prag kolektivnog imuniteta nije dostižan, najvažnija je stopa hospitalizacija i smrtnih slučajeva nakon ublažavanja ograničenja, smatraju stručnjaci.

Usredotočujući se na vakcinaciju najranjivijih, Sjedinjene Države već su naglo smanjile te brojke. Ako nivoi vakcinacije te grupe nastave rasti, očekuje se da će vremenom koronavirus postati sezonski, poput gripe i najviše pogađati mlade i zdrave.

– Ono što želimo učiniti u najmanju je ruku doći do tačke u kojoj imamo samo sporadična mala pogoršanja – rekao je Carl Bergstrom, evolucijski biolog sa Univerziteta Washington u Seattleu.

Dugoročno, kroz generaciju ili dvije, cilj je da novi koronavirus postane sličniji svojim rođacima koji uzrokuju običnu prehladu.

To bi značilo da će prva infekcija biti negdje rano u djetinjstvu, a naknadne infekcije bit će blage zbog djelomične zaštite, čak i ako imunitet opadne.

– Velika većina smrtnih slučajeva i opterećenja zdravstvenog sistema dolaze od ljudi s nekoliko određenih stanja, a posebno od osoba starijih od 60 godina – rekao je dr. Marc Lipsitch, epidemiolog iz Škole za javno zdravstvo T.H. Chan na Harvardu.

– Ako te ljude možemo zaštititi od teških bolesti i smrti, onda ćemo COVID-19 od opasne bolesti pogubne za društvo pretvoriti u redovnu zaraznu bolest – dodao je.
– Ako zajednice budu dovoljno testirale i pratile, možda će biti moguće smanjiti broj novih slučajeva tako da zdravstveni radnici mogu prepoznati svako novo unošenje virusa i odmah ugušiti potencijalnu pojavu epidemije, mišljenja je Bary Pradelski, ekonomist iz Nacionalnog centra za naučna istraživanja u Grenobleu u Francuskoj.

On i njegovi kolege opisali su ovu strategiju u radu objavljenom proteklog četvrtka u naučnom časopisu The Lancet.

– Mislim da je iskorjenjivanje virusa u ovoj fazi nemoguće. No, ono što možemo postići je lokalna eliminacija – rekao je dr. Pradelski.

Vakcinacija je ključna

Krajnji se cilj promijenio, ali najhitniji izazov ostaje isti – nagovoriti što veći broj ljudi da se vakciniše.

– Postizanje visokog nivoa imuniteta u populaciji nije poput pobjede u utrci. Morate taj nivo imuniteta nastaviti održavati i nastaviti vakcinisati da biste ostali iznad tog praga – rekao je dr. Lipsitch.

Iako djeca šire virus manje učinkovito nego odrasli, svi su se stručnjaci složili da bi vakcinacija djece također bilo važna za smanjenje broja slučajeva COVID-19.

Dugoročno gledano, javni zdravstveni sistem također će trebati voditi računa o bebama, djeci i odraslima koji su u grupi s većim rizikom.

Na putu prema ovoj dugoročnoj viziji još uvijek postoji uznemirujuć scenarij.

S vremenom, ako se ne zaštiti dovoljno ljudi, mogu se razviti vrlo zarazne varijante koje mogu probiti zaštitu od vakcine, ljude smjestiti u bolnicu i dovesti ih u opasnost od smrti.

– To je scenarij iz noćne more. Koliko su česte i koliko su ozbiljne te “probojne” infekcije, može odrediti i hoće li Sjedinjene Američke Države uspjeti zadržati nisku stopu hospitalizacija i smrtnih slučajeva ili će se zemlja svakih nekoliko godina naći u “ludnici” – rekao je Jeffrey Shaman, epidemiolog sa Univerziteta Columbia.

– Mislim da će zdravstveni radnici uočavati nove varijante i zapitati se: Šta rade? Za šta su sposobne? Možda se šira javnost neće zbog toga više brinuti, ali mi medicinari ćemo morati – zaključio je dr. Shaman.

Početkom pandemije, dok su vakcine za koronavirus još uvijek bila samo daleka želja, pojam “kolektivni imunitet” označavao je kraj – tačku kada će dovoljno ljudi biti zaštićeno od virusa kako bismo ga se mogli riješiti i vratiti normalnom životu.

Sada je više od polovine odraslih u SAD-u vakcinisano s najmanje jednom dozom vakcine.

No, dok dnevne stope vakcinisanih padaju, među naučnicima i stručnjacima za javno zdravstvo postoji široko prihvaćen konsenzus da prag kolektivnog imuniteta nije dostižan – barem ne u doglednoj budućnosti, a možda i nikada, navodi New York Times.

Umjesto toga, naučnici zaključuju da će virus, umjesto dugo obećavanog potpunog nestanka, postati prijetnja kojom se može upravljati, ali koja će nastaviti kružiti Sjedinjenim Američkim Državama još godinama i dalje uzrokujući hospitalizacije i smrtne slučajeve, ali u mnogo manjim brojevima.

Virus se prebrzo mijenja

Koliko manjim, ne može se reći jer to djelomično ovisi i o tome koliko se ljudi diljem svijeta vakciniše i kako se razvija sam koronavirus.

Već je sada jasno da se virus prebrzo mijenja, nove se varijante prelako šire, a vakcinacija se odvija presporo da bi kolektivni imunitet uskoro mogao bio postignut.

Nastavak vakcinacije, posebno za ljude s najvećim rizikom zbog starosti ili zdravstvenog stanja, bit će presudan za ograničavanje novih zaraza, ako već ne i njihovu učestalost, smatraju stručnjaci.

– Teško da će virus nestati, ali želimo učiniti sve što možemo kako bismo provjerili postoji li vjerojatnost da će postati samo blaga infekcija – rekao je Rustom Antia, evolucijski biolog sa Univeziteta Emory u Atlanti.

Nastojanje da se dostigne kolektivni imunitet – neki stručnjaci su donedavno mislili da ga je moguće postići do ljeta – zaokupilo je maštu velikog dijela javnosti. Reći da cilj neće biti postignut, dodaje još jedan element na listu razloga koje oni skeptični prema vakcinama koriste kako bi izbjegli vakcinaciju.

Ipak, vakcinacija ostaje ključ za pretvaranje virusa u kontroliranu prijetnju, kažu stručnjaci.

Kad se novi koronavirus počeo širiti Amerikom i ostatkom svijeta početkom 2020. godine, postajalo je sve jasnije da će jedini izlaz iz pandemije biti da određeni broj ljudi stekne imunitet – bilo prirodnom infekcijom ili cijepljenjem – kako bi virus ostao bez ljudi koje može zaraziti.

Koncept postizanja imuniteta krda (još jedan naziv za kolektivni imunitet) postao je implicitni cilj u mnogim zemljama, uključujući i SAD.

Rano je procijenjeno da je ciljani prag imuniteta krda oko 60 do 70 posto populacije. Većina stručnjaka, uključujući dr. Anthonyja Faucija, očekivala je da će ga SAD moći postići kad vakcine budu dostupne.

No, kako su se vakcine razvijale, a distribucija povećavala tokom zime i u proljeće, procjene praga počele su rasti.

To je zato što su se početni računi temeljili na zaraznosti izvorne verzije virusa.

Prevladavajuća varijanta koja sada kruži Sjedinjenim Američkim Državama, nazvana B.1.1.7 i koja je prvi put identificirana u Velikoj Britaniji, zaraznija je za oko 60 posto, iako postoje izvještaji koja sugeriraju da je zaraznost barem upola manja.

Kao rezultat toga, stručnjaci sada izračunavaju prag imuniteta krda od najmanje 80 posto.

Ankete pokazuju da se oko 30 posto stanovništva SAD-a još uvijek ne želi vakcinisati. Očekuje se da će se taj broj poboljšati, ali vjerovatno nedovoljno.

Mnogi dijelovi svijeta daleko zaostaju za Sjedinjenim Američkim Državama u vakcinaciji.

Primjera radi, u Indiji je vakcinisano manje od dva posto ljudi, a u Južnoj Africi manje od jedan posto, pokazuju podaci koje je prikupio The New York Times.

– Nećemo postići imunitet krda kao država, pa čak ni kao grad dok ne budemo imali dovoljno imuniteta u populaciji u cjelini, rekla je Lauren Ancel Meyers, direktorica konzorcija za modeliranje u epidemiji COVID-19 pri Univerzitetu u Teksasu u Austinu.

Što donosi budućnost?

Ako prag kolektivnog imuniteta nije dostižan, najvažnija je stopa hospitalizacija i smrtnih slučajeva nakon ublažavanja ograničenja, smatraju stručnjaci.

Usredotočujući se na vakcinaciju najranjivijih, Sjedinjene Države već su naglo smanjile te brojke. Ako nivoi vakcinacije te grupe nastave rasti, očekuje se da će vremenom koronavirus postati sezonski, poput gripe i najviše pogađati mlade i zdrave.

– Ono što želimo učiniti u najmanju je ruku doći do tačke u kojoj imamo samo sporadična mala pogoršanja – rekao je Carl Bergstrom, evolucijski biolog sa Univerziteta Washington u Seattleu.

Dugoročno, kroz generaciju ili dvije, cilj je da novi koronavirus postane sličniji svojim rođacima koji uzrokuju običnu prehladu.

To bi značilo da će prva infekcija biti negdje rano u djetinjstvu, a naknadne infekcije bit će blage zbog djelomične zaštite, čak i ako imunitet opadne.

– Velika većina smrtnih slučajeva i opterećenja zdravstvenog sistema dolaze od ljudi s nekoliko određenih stanja, a posebno od osoba starijih od 60 godina – rekao je dr. Marc Lipsitch, epidemiolog iz Škole za javno zdravstvo T.H. Chan na Harvardu.

– Ako te ljude možemo zaštititi od teških bolesti i smrti, onda ćemo COVID-19 od opasne bolesti pogubne za društvo pretvoriti u redovnu zaraznu bolest – dodao je.
– Ako zajednice budu dovoljno testirale i pratile, možda će biti moguće smanjiti broj novih slučajeva tako da zdravstveni radnici mogu prepoznati svako novo unošenje virusa i odmah ugušiti potencijalnu pojavu epidemije, mišljenja je Bary Pradelski, ekonomist iz Nacionalnog centra za naučna istraživanja u Grenobleu u Francuskoj.

On i njegovi kolege opisali su ovu strategiju u radu objavljenom proteklog četvrtka u naučnom časopisu The Lancet.

– Mislim da je iskorjenjivanje virusa u ovoj fazi nemoguće. No, ono što možemo postići je lokalna eliminacija – rekao je dr. Pradelski.

Vakcinacija je ključna

Krajnji se cilj promijenio, ali najhitniji izazov ostaje isti – nagovoriti što veći broj ljudi da se vakciniše.

– Postizanje visokog nivoa imuniteta u populaciji nije poput pobjede u utrci. Morate taj nivo imuniteta nastaviti održavati i nastaviti vakcinisati da biste ostali iznad tog praga – rekao je dr. Lipsitch.

Iako djeca šire virus manje učinkovito nego odrasli, svi su se stručnjaci složili da bi vakcinacija djece također bilo važna za smanjenje broja slučajeva COVID-19.

Dugoročno gledano, javni zdravstveni sistem također će trebati voditi računa o bebama, djeci i odraslima koji su u grupi s većim rizikom.

Na putu prema ovoj dugoročnoj viziji još uvijek postoji uznemirujuć scenarij.

S vremenom, ako se ne zaštiti dovoljno ljudi, mogu se razviti vrlo zarazne varijante koje mogu probiti zaštitu od vakcine, ljude smjestiti u bolnicu i dovesti ih u opasnost od smrti.

– To je scenarij iz noćne more. Koliko su česte i koliko su ozbiljne te “probojne” infekcije, može odrediti i hoće li Sjedinjene Američke Države uspjeti zadržati nisku stopu hospitalizacija i smrtnih slučajeva ili će se zemlja svakih nekoliko godina naći u “ludnici” – rekao je Jeffrey Shaman, epidemiolog sa Univerziteta Columbia.

– Mislim da će zdravstveni radnici uočavati nove varijante i zapitati se: Šta rade? Za šta su sposobne? Možda se šira javnost neće zbog toga više brinuti, ali mi medicinari ćemo morati – zaključio je dr. Shaman.