Najveće jezero dimenzija je otprilike 20×30 kilometara, a okruženo je s nekoliko manjih, sve to kilometrima ispod površine Marsa na njegovom južnom polu.

Isto onako kako satelitskim radarskim osmatranjima traže podzemna jezera na Antarktici i na Arktiku, znanstvenici su potvrdili da vode ima i na Crvenom planetu.

Astrofizičari sa Sveučilišta Roma Tre, te još nekoliko sveučilišta iz Italije, Njemačke i Australije, objavili su članak u Natureu u kojem potvrđuju naznake iz 2018. godine kada su znanstvenici po prvi put posumnjali da se ispod južnog pola Marsa, na dubini od oko 1,5 kilometara nalazi spremnik vode promjera oko 20 kilometara.

Glavni astrofizičar koji je tada na tome radio bio je Roberto Orosei iz Bologne, koji supotpisuje i rad kojim se definitivno potvrđuje ono što se desetljećima naslućivalo da bi Mars, ako je prije nekoliko milijardi godina imao na površini vodu u tekućem obliku, skoro pa morao imati i danas pradrevne rezervoare te vode, preostale još iz tog doba. A možda i život u njima.

Sada su znanstvenici proučavalo više od 100 radarskih promatranja s orbitera Mars-Express Europske svemirske agencije (ESA). Primjenjivali su iste metode koje bi primjenjivali i na Zemlji pri traženju vode u tekućem obliku duboko ispod kilometara leda na polovima ili na Grenlandu.

Utvrdili su da voda, zarobljena na Marsovom južnom polu mora biti krajnje zasićena otopina kalcijevih, kalijevih, magnezijevih i natrijevih perklorata klorata i hidriranih klorida.

Unatoč tome što je na površini na tom dijelu Marsa prosječna temperatura, procjenjuje se, -113°C, astrofizičari u Natureu sada navode da se temperatura na tom dijelu na Marsu povećava za “od nekoliko stupnjeva do nekoliko desetaka stupnjeva”, što bi na datim dubinama značilo da bi onakva otopina soli u vodi bez problema bila u tekućem stanju.

Ta voda predstavljala bi posljednje ostatke vodenih masa koje su neprijeporno na ovom planetu postojale prije nekoliko milijardi godina dok je bio vlažan i topao poput zemlje.

Nakon ovakvog otkrića jasno je da su znatno porasle cijene i teorijama po kojima bi dandanas na Marsu moglo biti i života na razini mikroba, isto onako kao što na Zemlji opstaju bakterije u slično negostoljubivim okruženjima.

Najveće jezero dimenzija je otprilike 20×30 kilometara, a okruženo je s nekoliko manjih, sve to kilometrima ispod površine Marsa na njegovom južnom polu.

Isto onako kako satelitskim radarskim osmatranjima traže podzemna jezera na Antarktici i na Arktiku, znanstvenici su potvrdili da vode ima i na Crvenom planetu.

Astrofizičari sa Sveučilišta Roma Tre, te još nekoliko sveučilišta iz Italije, Njemačke i Australije, objavili su članak u Natureu u kojem potvrđuju naznake iz 2018. godine kada su znanstvenici po prvi put posumnjali da se ispod južnog pola Marsa, na dubini od oko 1,5 kilometara nalazi spremnik vode promjera oko 20 kilometara.

Glavni astrofizičar koji je tada na tome radio bio je Roberto Orosei iz Bologne, koji supotpisuje i rad kojim se definitivno potvrđuje ono što se desetljećima naslućivalo da bi Mars, ako je prije nekoliko milijardi godina imao na površini vodu u tekućem obliku, skoro pa morao imati i danas pradrevne rezervoare te vode, preostale još iz tog doba. A možda i život u njima.

Sada su znanstvenici proučavalo više od 100 radarskih promatranja s orbitera Mars-Express Europske svemirske agencije (ESA). Primjenjivali su iste metode koje bi primjenjivali i na Zemlji pri traženju vode u tekućem obliku duboko ispod kilometara leda na polovima ili na Grenlandu.

Utvrdili su da voda, zarobljena na Marsovom južnom polu mora biti krajnje zasićena otopina kalcijevih, kalijevih, magnezijevih i natrijevih perklorata klorata i hidriranih klorida.

Unatoč tome što je na površini na tom dijelu Marsa prosječna temperatura, procjenjuje se, -113°C, astrofizičari u Natureu sada navode da se temperatura na tom dijelu na Marsu povećava za “od nekoliko stupnjeva do nekoliko desetaka stupnjeva”, što bi na datim dubinama značilo da bi onakva otopina soli u vodi bez problema bila u tekućem stanju.

Ta voda predstavljala bi posljednje ostatke vodenih masa koje su neprijeporno na ovom planetu postojale prije nekoliko milijardi godina dok je bio vlažan i topao poput zemlje.

Nakon ovakvog otkrića jasno je da su znatno porasle cijene i teorijama po kojima bi dandanas na Marsu moglo biti i života na razini mikroba, isto onako kao što na Zemlji opstaju bakterije u slično negostoljubivim okruženjima.