20.2 C
Zenica
More

    Ukupno podjela

    Zenica
    overcast clouds
    20.2 ° C
    20.2 °
    20.2 °
    51 %
    0.9kmh
    99 %
    pet
    27 °
    sub
    21 °
    ned
    24 °
    pon
    30 °
    uto
    31 °

    Znanstvenici rade na tableti zahvaljujući kojoj bismo mogli doživjeti 200 godina

    Znanstvenici rade na tableti zahvaljujući kojoj bismo mogli doživjeti 200 godina

    Zamisao o životu od nekoliko stotina godina nekoć se smatrala samo fantazijom milijunaša, no znanstvenici koji se bavi anti-ageing studijama vjeruju da su nadomak kreiranja tablete koja bi ljude mogla dovesti do toga da im životni vijek bude 200 pa i više godina. Napredak u medicini u proteklih stotinu godina doveo je do toga da ljudi u razvijenim, bogatim zemljama imaju očekivani životni vijek od 80 godina, što je gotovo dvostruko više od prosječnog očekivanog životnog vijeka na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

    Kvalitetnija prehrana, čista voda, bolji higijenski uvjeti i veliki napredak u medicini ključni su faktori za produženje života ljudi. Najstarija poznata osoba – Francuskinja Jeanne Calment, koja je prodavala platna Vincentu Van Goghu kao djevojčica potkraj 19. stoljeća, doživjela je dob od 122 godine i umrla 1997. Postoje neke debate oko toga mogu li ljudi prirodno živjeti mnogo duže od te dobi, no zato se sve nade polažu u znanost koja bi trebala omogućiti da ljudski očekivani životni vijek bude dosta duži od onog što je danas moguće.

    Dr. Andrew Steele, britanski komputacijski biolog i autor nove knjige o dugovječnosti, izjavio je za Daily Mail da ne postoji biološki razlog zbog kojeg ljudi ne bi mogli doživjeti 200 godina. On vjeruje da će doći do revolucionarnog otkrića u obliku lijeka koji će ukloniti takozvane zombi stanice u tijelu, za koje se smatra da su jedan od glavnih krivaca za propadanje tkiva i organa s godinama. Tablete koje izbacuju te stanice iz ljudskog tijela već se primjenjuju u ispitivanjima na ljudima i mogle bi biti dostupne na tržištu već kroz desetak godina, smatra dr. Steele koji je uvjeren da bi neko ko sada čita ovaj tekst, uz pomoć lijeka, mogao doživjeti 150 godina.

    Pravi ključ za dugovječnost

    Drugo područje interesa znanstvenika koji se bave anti-age problematikom je istraživanje DNK reptila i drugih hladnokrvnih životinja. Stručnjaci s Michigan State Universityja započeli su istraživanje raznih tipova dugovječnih reptila i amfibija, uključujući krokodile, salamandere i kornjače koji žive do 120 godina. Nadaju se da će otkriti dijelove DNK na koje bi se moglo djelovati kod ljudi.

    Neki, pak, stručnjaci smatraju da bi iskorjenjivanje velikih “ubojica” -raka, demencije i srčanih bolesti – mogao biti pravi ključ za dugovječnost.

    Dr. Steel, autor knjige Ageless: The New Science of Getting Older Without Getting Old, kaže da smatra da ne postoji neka apsolutna granica koliko dugo zapravo možemo živjeti.

    – Svakih nekoliko godina imamo nove studije koje donose neku temeljnu granicu ljudskog životnog vijeka, no u svima njima nedostaje jedan ključan dio: a to je činjenica da nikada prije nismo pokušali liječiti proces starenja. Ne vidim nikakav fizički ili biološki razlog zašto ljudi ne bi mogli živjeti do 200 godina – izazov je u tome može li se biomedicinska znanost razviti toliko da to učini mogućim – zaključuje.

    Neki stručnjaci smatraju da bi ljudi mogli prirodno živjeti 150 godina kad ne bi bilo kroničnih bolesti, a jedan od njih je i dr. Peter Fedichev, ruski molekularni fizičar koji vodi biomedicinsku kompaniju Gero. Njegova je kompanija analizirala genetske podatke pola milijuna Britanaca kako bi ostvarili cilj kompanije, a to je “hakiranje procesa starenja”, kako oni to nazivaju. Znanstvenici kompanije Gero koristili su instrument, koji se naziva DOSI (dinamic organism state indicator), koji uzima u obzir dob, bolesti i faktore koji se tiču načina života kako bi otkrili koliko je zapravo otporno tijelo te kolika je njegova sposobnost da se oporavi od bolesti ili ozljeda. Koristeći matematičke modele instrument je izračunao da je maksimalna starosna dob tijela – ako nije izmijenjena lijekovima ili genskom terapijom, između 120 i 150 godina.

    To je otkriće objavljeno u studiji objavljenoj prošle godine u časopisu Nature Communication. No, dr. Fedichev upozorava da bi produljenje životnog vijeka bez poboljšanja kvalitete života bilo besmisleno jer bi ekstremno stari ljudi bili vrlo osjetljivi i podložni bolestima, a to nas vraća na činjenicu da će novi lijekovi biti od vitalnog značenja u potrazi za vječnom mladošću.

    – Takvo produljenje života povećalo bi životni vijek preko trajanja “zdravog vijeka” te bi tako znatno smanjilo kvalitetu života ljudi. Jedino rješavanje uzroka starenja može pomoći da se produži naš produktivni životni vijek za stotinu ili više godina. Stoga pozivamo znanstvenike da pažnju preusmjere s bolesti na starenje koristeći kao inspiraciju životinje koje sporo stare.

    Dr. Steele kaže da bi napredak u istraživanju senolitika mogao produžiti životni vijek i kvalitetu života.

    Senescentne stanice, zvane i “zombi stanice”, su ostarjele stanice koje su se s vremenom prestaju dijeliti, nakupljaju se te luče u tijelo tvari koje ubrzavaju proces starenja. Stručnjaci vjeruju da mlađi ljudi sa zdravim imunološkim sustavom imaju veću sposobnost da očiste oštećene stanice, no kako ljudi stare, one se više ne uklanjaju tako učinkovito već se počinju nakupljati uzrokujući potencijalne probleme. Dr. Steel kaže da, kad bi se ljudsku stanicu stavilo u petrijevu posudu, ona bi se podijelila oko 50 puta prije nego što bi se prestala dijeliti za razliku od stanica kornjače s Galapagosa, koja živi do 120 godina, koje se dijele više od stotinu puta. Istraživanja ovakvih dugovječnih reptila mogu pomoći znanstvenicima da bolje shvate način na koji ljudske stanice stare. Od 1960-ih, znanstvenici znaju da, kako starimo, nakupljamo sve veći broj tih stanica, no nije bilo jasno jesu li one samo produkt starenja ili su one te koje uzrokuju starenje.

    Do revolucionarnog otkrića došlo je 2016. kad su znanstvenici uklonili te stanice iz miševa, koji imaju kratak životni vijek i niz bolesti povezanih sa starošću, tako što su u njih ubrizgali sintetički lijek nazvan AP2018, što je produžilo životni vijek miševa za 35 posto. To sugerira da senescentne stanice stoje iza procesa starenja. Od tada je i niz drugih studija potvrdio važnost tih stanica u procesu starenja.

    Optimistični znanstvenici

    Godine 2019. istraživanje objavljeno u časopisu Aging Cell pokazalo je da se stari miš liječen Navitoclaxom, eksperimentalnim lijekom protiv raka koji ubija senescentne stanice, oporavio od induciranog srčanog udara istom brzinom kao i mlađi miš. To je otvorilo put novim vrstama terapija za oboljele od srčanih bolesti. Drugo istraživanje, objavljeno u časopisu EMBO, pokazalo je da je uklanjanje senscentnih stanica iz srca miševa smanjilo simptome starenja, poput proširenja i zadebljanja stijenki srčanog mišića. Senolitici su lijekovi koji se trenutno ispituju na ljudima i ta su ispitivanja privukla nekolicinu milijunaša da ulože novac u njih, poput osnivača Amazona Jeffa Bezosa i suosnivača PayPala Petera Thiela.

    – Znanstvenici su te lijekove davali miševima i oni su zapravo postali biološki mlađi: živjeli su duže, rjeđe su obolijevali od raka i srčanih bolesti i bili su manje podložni bolestima općenito. Mogu duže i brže trčati na pokretnim trakama za miševe koje su korištene u eksperimentima i. Iskreno, zaista izgledaju odlično: imaju gušće krzno i jedriju kožu – rekao je dr. Steele dodajući da nam to pokazuje da se tako može utjecati na čitav proces starenja, od rizika za obolijevanje od raznih bolesti do same estetike. Drugim riječima, senolitike bismo mogli nazvati svetim gralom antiageing medicine.

    I Bezos i Thiel su investirali u Unity Biotechnology, koji je 2019. proveo prvo ispitivanje takvog lijeka na ljudima s ciljem rješavanja problema umjerenog do teškog osteoartritisa koljena. U prvoj fazi studije, 78 pacijenata podijeljeno je u dvije skupine: jedna je dobila placebo, a drugoj je u koljeno ubrizgan lijek pod nazivom UBX0101, koji interferirajući s dva proteina u tijelu, dovodi do eliminacije senescentnih stanica. Studija je bila uspješna s obzirom na to da su pacijenti dobro podnijeli lijek i nakon samo jedne injekcije su osjetili poboljšanje u nekoliko kliničkih parametara, uključujući bol i funkciju. Ipak, kompanija je bila suočena sa zastojem u daljnjem radu na tom problemu nakon što se u drugoj fazi studije pokazalo da nije bilo statistički značajne razlike između pacijenata koji su primili placebo i onih koji su primili UBX0101. Ta kompanija sada provodi ispitivanje novog lijeka nazvanog UBX1325, koji je kreiran da pokuša liječiti sljepoću uzrokovanu starošću kod 46 odraslih osoba.

    Dr. Steel je rekao da je dovoljno da jedno ispitivanje bude uspješno kako bi se napravio velik korak naprijed u području antiageinga.

    – Možda nećemo imati sreće pa ništa od toga neće funkcionirati, no ako uspije, svaki novi razvoj daje nam više vremena da napravimo sljedeći korak. Prvi 150-godišnjak mogao bi biti neko ko sada ovo čita – kaže.

    Prošlog su tjedna znanstvenici s Michigan State Universityja objavili da provede istraživanja na 77 reptila i amfibija s nadom da će uspjeti shvatiti što im to omogućava da budu tako otporni i izdržljivi. No, oni tek moraju točno odrediti potencijalne ciljeve za dugovječnost, a to znači da bi pravo revolucionarno otkriće moglo biti još godinama daleko. Dr. Alex Zhavoronkov, fizičar i biotehnološki stručnjak, kaže da istraživanje životinja, a naročito onih koje su vrlo daleko povezane s ljudima kao što su to reptili, rijetko rezultira velikim otkrićima. On vjeruje da bi bilo bolje da znanstvenici usmjere pažnju na proučavanje starenja kod pravih ljudi i na tehnologiju. Implantati koji koriste elektrode u mozgu da štite od posljedica bolesti kao što je Parkinsonova bolest upravo se ispituju u pokusima na ljudima. Bolnica Southmead u Bristolu u aprilu je započela studiju tijekom koje su implantirali sićušan uređaj za duboku stimulaciju mozga koji odašilje električne impulse u oštećena područja mozga. To je prvo takvo istraživanje u svijetu.

    – Daleko u budućnosti ljudi će moći kontrolirati biologiju starenja i mnoge druge tehnologije, ne samo da će povratiti izgubljene funkcije, već će i povećati sposobnost ljudi – kao što je to bio slučaj s naočalama, automobilima, mobitelima, internetom, robotima – rekao je dr. Zhavoronkov.

    – Napredne tehnologije, počevši od dvonamjenskih lijekova koji ciljaju osnovne procese starenja te bolesti povezane sa starenjem, i mogu se pratiti biomarkerima starenja, pa sve do stanične i genske terapije, napretka u regenerativnoj medicini, implantatima te povećanjem ljudskih funkcija pomoću robotike, omogućit će nam da dramatično produžimo životni vijek. Sada smo još uvijek nekoliko godina udaljeni od prve generacije inteligentno otkrivenih i dizajniranih lijekova za dugovječnost – kaže dr. Zhavoronkov uz napomenu da bi se ključna otkrića mogla dogoditi tek za jedno desetljeće.

    – Nakon deset godina provedenih u biofarmaceutskoj industriji te nakon što sam svjedočio neuspjehu mnogih lijekova, mogu reći da trebamo biti vrlo oprezni s izjavama da će lijek za dugovječnost biti dostupan za nekih 5 do 15 godina. No za 25 do 40 godina, budućnost bi mogla biti mnogo ružičastija nego što mislimo.

    Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.

    Zamisao o životu od nekoliko stotina godina nekoć se smatrala samo fantazijom milijunaša, no znanstvenici koji se bavi anti-ageing studijama vjeruju da su nadomak kreiranja tablete koja bi ljude mogla dovesti do toga da im životni vijek bude 200 pa i više godina. Napredak u medicini u proteklih stotinu godina doveo je do toga da ljudi u razvijenim, bogatim zemljama imaju očekivani životni vijek od 80 godina, što je gotovo dvostruko više od prosječnog očekivanog životnog vijeka na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

    Kvalitetnija prehrana, čista voda, bolji higijenski uvjeti i veliki napredak u medicini ključni su faktori za produženje života ljudi. Najstarija poznata osoba – Francuskinja Jeanne Calment, koja je prodavala platna Vincentu Van Goghu kao djevojčica potkraj 19. stoljeća, doživjela je dob od 122 godine i umrla 1997. Postoje neke debate oko toga mogu li ljudi prirodno živjeti mnogo duže od te dobi, no zato se sve nade polažu u znanost koja bi trebala omogućiti da ljudski očekivani životni vijek bude dosta duži od onog što je danas moguće.

    Dr. Andrew Steele, britanski komputacijski biolog i autor nove knjige o dugovječnosti, izjavio je za Daily Mail da ne postoji biološki razlog zbog kojeg ljudi ne bi mogli doživjeti 200 godina. On vjeruje da će doći do revolucionarnog otkrića u obliku lijeka koji će ukloniti takozvane zombi stanice u tijelu, za koje se smatra da su jedan od glavnih krivaca za propadanje tkiva i organa s godinama. Tablete koje izbacuju te stanice iz ljudskog tijela već se primjenjuju u ispitivanjima na ljudima i mogle bi biti dostupne na tržištu već kroz desetak godina, smatra dr. Steele koji je uvjeren da bi neko ko sada čita ovaj tekst, uz pomoć lijeka, mogao doživjeti 150 godina.

    Pravi ključ za dugovječnost

    Drugo područje interesa znanstvenika koji se bave anti-age problematikom je istraživanje DNK reptila i drugih hladnokrvnih životinja. Stručnjaci s Michigan State Universityja započeli su istraživanje raznih tipova dugovječnih reptila i amfibija, uključujući krokodile, salamandere i kornjače koji žive do 120 godina. Nadaju se da će otkriti dijelove DNK na koje bi se moglo djelovati kod ljudi.

    Neki, pak, stručnjaci smatraju da bi iskorjenjivanje velikih “ubojica” -raka, demencije i srčanih bolesti – mogao biti pravi ključ za dugovječnost.

    Dr. Steel, autor knjige Ageless: The New Science of Getting Older Without Getting Old, kaže da smatra da ne postoji neka apsolutna granica koliko dugo zapravo možemo živjeti.

    – Svakih nekoliko godina imamo nove studije koje donose neku temeljnu granicu ljudskog životnog vijeka, no u svima njima nedostaje jedan ključan dio: a to je činjenica da nikada prije nismo pokušali liječiti proces starenja. Ne vidim nikakav fizički ili biološki razlog zašto ljudi ne bi mogli živjeti do 200 godina – izazov je u tome može li se biomedicinska znanost razviti toliko da to učini mogućim – zaključuje.

    Neki stručnjaci smatraju da bi ljudi mogli prirodno živjeti 150 godina kad ne bi bilo kroničnih bolesti, a jedan od njih je i dr. Peter Fedichev, ruski molekularni fizičar koji vodi biomedicinsku kompaniju Gero. Njegova je kompanija analizirala genetske podatke pola milijuna Britanaca kako bi ostvarili cilj kompanije, a to je “hakiranje procesa starenja”, kako oni to nazivaju. Znanstvenici kompanije Gero koristili su instrument, koji se naziva DOSI (dinamic organism state indicator), koji uzima u obzir dob, bolesti i faktore koji se tiču načina života kako bi otkrili koliko je zapravo otporno tijelo te kolika je njegova sposobnost da se oporavi od bolesti ili ozljeda. Koristeći matematičke modele instrument je izračunao da je maksimalna starosna dob tijela – ako nije izmijenjena lijekovima ili genskom terapijom, između 120 i 150 godina.

    To je otkriće objavljeno u studiji objavljenoj prošle godine u časopisu Nature Communication. No, dr. Fedichev upozorava da bi produljenje životnog vijeka bez poboljšanja kvalitete života bilo besmisleno jer bi ekstremno stari ljudi bili vrlo osjetljivi i podložni bolestima, a to nas vraća na činjenicu da će novi lijekovi biti od vitalnog značenja u potrazi za vječnom mladošću.

    – Takvo produljenje života povećalo bi životni vijek preko trajanja “zdravog vijeka” te bi tako znatno smanjilo kvalitetu života ljudi. Jedino rješavanje uzroka starenja može pomoći da se produži naš produktivni životni vijek za stotinu ili više godina. Stoga pozivamo znanstvenike da pažnju preusmjere s bolesti na starenje koristeći kao inspiraciju životinje koje sporo stare.

    Dr. Steele kaže da bi napredak u istraživanju senolitika mogao produžiti životni vijek i kvalitetu života.

    Senescentne stanice, zvane i “zombi stanice”, su ostarjele stanice koje su se s vremenom prestaju dijeliti, nakupljaju se te luče u tijelo tvari koje ubrzavaju proces starenja. Stručnjaci vjeruju da mlađi ljudi sa zdravim imunološkim sustavom imaju veću sposobnost da očiste oštećene stanice, no kako ljudi stare, one se više ne uklanjaju tako učinkovito već se počinju nakupljati uzrokujući potencijalne probleme. Dr. Steel kaže da, kad bi se ljudsku stanicu stavilo u petrijevu posudu, ona bi se podijelila oko 50 puta prije nego što bi se prestala dijeliti za razliku od stanica kornjače s Galapagosa, koja živi do 120 godina, koje se dijele više od stotinu puta. Istraživanja ovakvih dugovječnih reptila mogu pomoći znanstvenicima da bolje shvate način na koji ljudske stanice stare. Od 1960-ih, znanstvenici znaju da, kako starimo, nakupljamo sve veći broj tih stanica, no nije bilo jasno jesu li one samo produkt starenja ili su one te koje uzrokuju starenje.

    Do revolucionarnog otkrića došlo je 2016. kad su znanstvenici uklonili te stanice iz miševa, koji imaju kratak životni vijek i niz bolesti povezanih sa starošću, tako što su u njih ubrizgali sintetički lijek nazvan AP2018, što je produžilo životni vijek miševa za 35 posto. To sugerira da senescentne stanice stoje iza procesa starenja. Od tada je i niz drugih studija potvrdio važnost tih stanica u procesu starenja.

    Optimistični znanstvenici

    Godine 2019. istraživanje objavljeno u časopisu Aging Cell pokazalo je da se stari miš liječen Navitoclaxom, eksperimentalnim lijekom protiv raka koji ubija senescentne stanice, oporavio od induciranog srčanog udara istom brzinom kao i mlađi miš. To je otvorilo put novim vrstama terapija za oboljele od srčanih bolesti. Drugo istraživanje, objavljeno u časopisu EMBO, pokazalo je da je uklanjanje senscentnih stanica iz srca miševa smanjilo simptome starenja, poput proširenja i zadebljanja stijenki srčanog mišića. Senolitici su lijekovi koji se trenutno ispituju na ljudima i ta su ispitivanja privukla nekolicinu milijunaša da ulože novac u njih, poput osnivača Amazona Jeffa Bezosa i suosnivača PayPala Petera Thiela.

    – Znanstvenici su te lijekove davali miševima i oni su zapravo postali biološki mlađi: živjeli su duže, rjeđe su obolijevali od raka i srčanih bolesti i bili su manje podložni bolestima općenito. Mogu duže i brže trčati na pokretnim trakama za miševe koje su korištene u eksperimentima i. Iskreno, zaista izgledaju odlično: imaju gušće krzno i jedriju kožu – rekao je dr. Steele dodajući da nam to pokazuje da se tako može utjecati na čitav proces starenja, od rizika za obolijevanje od raznih bolesti do same estetike. Drugim riječima, senolitike bismo mogli nazvati svetim gralom antiageing medicine.

    I Bezos i Thiel su investirali u Unity Biotechnology, koji je 2019. proveo prvo ispitivanje takvog lijeka na ljudima s ciljem rješavanja problema umjerenog do teškog osteoartritisa koljena. U prvoj fazi studije, 78 pacijenata podijeljeno je u dvije skupine: jedna je dobila placebo, a drugoj je u koljeno ubrizgan lijek pod nazivom UBX0101, koji interferirajući s dva proteina u tijelu, dovodi do eliminacije senescentnih stanica. Studija je bila uspješna s obzirom na to da su pacijenti dobro podnijeli lijek i nakon samo jedne injekcije su osjetili poboljšanje u nekoliko kliničkih parametara, uključujući bol i funkciju. Ipak, kompanija je bila suočena sa zastojem u daljnjem radu na tom problemu nakon što se u drugoj fazi studije pokazalo da nije bilo statistički značajne razlike između pacijenata koji su primili placebo i onih koji su primili UBX0101. Ta kompanija sada provodi ispitivanje novog lijeka nazvanog UBX1325, koji je kreiran da pokuša liječiti sljepoću uzrokovanu starošću kod 46 odraslih osoba.

    Dr. Steel je rekao da je dovoljno da jedno ispitivanje bude uspješno kako bi se napravio velik korak naprijed u području antiageinga.

    – Možda nećemo imati sreće pa ništa od toga neće funkcionirati, no ako uspije, svaki novi razvoj daje nam više vremena da napravimo sljedeći korak. Prvi 150-godišnjak mogao bi biti neko ko sada ovo čita – kaže.

    Prošlog su tjedna znanstvenici s Michigan State Universityja objavili da provede istraživanja na 77 reptila i amfibija s nadom da će uspjeti shvatiti što im to omogućava da budu tako otporni i izdržljivi. No, oni tek moraju točno odrediti potencijalne ciljeve za dugovječnost, a to znači da bi pravo revolucionarno otkriće moglo biti još godinama daleko. Dr. Alex Zhavoronkov, fizičar i biotehnološki stručnjak, kaže da istraživanje životinja, a naročito onih koje su vrlo daleko povezane s ljudima kao što su to reptili, rijetko rezultira velikim otkrićima. On vjeruje da bi bilo bolje da znanstvenici usmjere pažnju na proučavanje starenja kod pravih ljudi i na tehnologiju. Implantati koji koriste elektrode u mozgu da štite od posljedica bolesti kao što je Parkinsonova bolest upravo se ispituju u pokusima na ljudima. Bolnica Southmead u Bristolu u aprilu je započela studiju tijekom koje su implantirali sićušan uređaj za duboku stimulaciju mozga koji odašilje električne impulse u oštećena područja mozga. To je prvo takvo istraživanje u svijetu.

    – Daleko u budućnosti ljudi će moći kontrolirati biologiju starenja i mnoge druge tehnologije, ne samo da će povratiti izgubljene funkcije, već će i povećati sposobnost ljudi – kao što je to bio slučaj s naočalama, automobilima, mobitelima, internetom, robotima – rekao je dr. Zhavoronkov.

    – Napredne tehnologije, počevši od dvonamjenskih lijekova koji ciljaju osnovne procese starenja te bolesti povezane sa starenjem, i mogu se pratiti biomarkerima starenja, pa sve do stanične i genske terapije, napretka u regenerativnoj medicini, implantatima te povećanjem ljudskih funkcija pomoću robotike, omogućit će nam da dramatično produžimo životni vijek. Sada smo još uvijek nekoliko godina udaljeni od prve generacije inteligentno otkrivenih i dizajniranih lijekova za dugovječnost – kaže dr. Zhavoronkov uz napomenu da bi se ključna otkrića mogla dogoditi tek za jedno desetljeće.

    – Nakon deset godina provedenih u biofarmaceutskoj industriji te nakon što sam svjedočio neuspjehu mnogih lijekova, mogu reći da trebamo biti vrlo oprezni s izjavama da će lijek za dugovječnost biti dostupan za nekih 5 do 15 godina. No za 25 do 40 godina, budućnost bi mogla biti mnogo ružičastija nego što mislimo.

    Posljednje objavljeno