25.4 C
Zenica
More
    tracker

    Ukupno podjela

    Posljednje objavljeno

    tracker

    Od svjetskog čeličnog giganta do domaće imperije: Šta znači prodaja ArcelorMittala u BiH?

    Od svjetskog čeličnog giganta do domaće imperije: Šta znači prodaja ArcelorMittala u BiH?

    Nakon više od 21 godine rada u Bosni i Hercegovini, globalni čelični div ArcelorMittal zvanično je najavio povlačenje iz zemlje. Njegove glavne poslovne jedinice – fabrika čelika u Zenici i rudnik željezne rude u Prijedoru – prodane su domaćoj grupaciji Pavgord, u vlasništvu biznismena Gordana Pavlovića.

    Ova industrijska transakcija, jedna od najvećih u postratnoj BiH, odmah je izazvala talas zabrinutosti među zaposlenima, sindikatima, ekološkim aktivistima i ekonomskim analitičarima.

    Firma Pavgord, osnovana 1990. godine u Foči, započela je kao transportna kompanija, da bi u protekloj deceniji izrasla u multisektorsku poslovnu grupaciju s interesima u rudarstvu, aluminijskoj industriji, građevini i finansijskim akvizicijama. Grupacija već upravlja kompanijama Nova Alumina Zvornik, Boksit Milići, Srbinjeputevi Foča i Rudnik mrkog uglja Miljevina, a preuzimanjem Mittalovih pogona u Zenici i Prijedoru postaje jedan od ključnih industrijskih igrača u zemlji.

    Ipak, Pavgord je za većinu radnika još uvijek “nepoznanica”.

    “Nemamo nikakve informacije o planovima. Radnici su zbunjeni, nevjerica je ogromna”, kaže Dario Antonić, predsjednik Sindikata ArcelorMittal Prijedor.

    Prema njegovim riječima, kompanija ArcelorMittal je u protekle dvije decenije pokazala ozbiljan pristup poštivanju Zakona o radu u oba entiteta, kao i poštivanju pojedinačnih, kolektivnih i granskih ugovora. O visinama plata uvijek je bilo različitih pogleda, što je i svojstveno za takve kompanije koje su na ove prostore došle zbog povoljnijih cijena energenata i nižih troškova radne snage. Ipak, nesporno je da su ulagali velika sredstva u zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu, uvodeći nove elemente u postojeće zakonodavstvo koje pokriva tu oblast, a rezultat je bio vidljiv svih ovih godina.

    “S obzirom na to da je to međunarodna kompanija, komunikacija je bila na zavidnom nivou, a rezultati pregovora su bili stvar kompromisa. Sada smo se našli u situaciji da nas preuzima domaća firma, čije je sjedište u BiH i koja još uvijek nije uspostavila direktnu komunikaciju s predstavnicima radnika. Vjerujemo da je u obostranom interesu zdrava komunikacija i nastavak primjene postojećih radničkih prava garantovanih potpisanim Pojedinačnim kolektivnim ugovorom, kao i unapređenje u svim segmentima koje propisuje Zakon o radu. U što kraćem periodu očekujemo i poziv na prve razgovore sa predstavnicima sindikata od strane novog vlasnika”, navodi Antonić.

    Objašnjava da ArcelorMittal Prijedor ima pozitivne finansijske rezultate, ali i nelogičnosti oko ulaganja u novi kop u Ljubiji, čija realizacija, uprkos višemilionskim ulaganjima, još uvijek nije zaživjela.

    “Strepnja i briga za sutra su prisutne, jer još uvijek postoji nepoznanica šta je pozadina svega, kao i koliko radnici u ovoj situaciji mogu očekivati podršku entitetskih vlada i državnih struktura. Bojazan je da li se ovakva tranzicija može završiti bez te podrške i stvarnog shvatanja važnosti uticaja ovih firmi, kako na entitetske budžete, tako i prvenstveno na razvoj gradova Prijedora i Zenice, za koje je ovo žila kucavica privrednih aktivnosti”, naglašava Dario Antonić.

    Šta kažu Mittal i Pavgord?

    U zvaničnom saopćenju ArcelorMittal navodi da su u protekle dvije godine zabilježeni kumulativni gubici od 270 miliona KM, uz drastičan pad prihoda – sa 1,05 milijardi KM (2022.) na 608 miliona KM (2024.).

    “Uprkos ulaganjima, korporacija smatra da je prodaja najbolje rješenje za budućnost kompanije i njenih zaposlenika”, izjavio je Sanjay Samaddar, potpredsjednik ArcelorMittala i generalni direktor ArcelorMittal Evropa – Dugi proizvodi.

    Ugovorom o kupoprodaji, svi zaposleni – više od 2.800 radnika u oba pogona (2.100 u Zenici i 700 u Prijedoru) – prelaze kod novog poslodavca, uz zadržavanje važećih kolektivnih ugovora.

    Iz zvorničkog privrednog društva H&P, člana grupacije Pavgord koji je zvanični kupac 92% vlasništva kompanije ArcelorMittal Zenica (preostalih 8% je u vlasništvu Vlade Federacije BiH) i 51% vlasništva ArcelorMittal Prijedor (49% je u vlasništvu Vlade Republike Srpske), poručili su da je to “jedna od najvažnijih industrijskih prekretnica u BiH i regionu u posljednjih deset godina”.

    “Ova akvizicija predstavlja važan trenutak za cijeli region i potvrđuje da domaći kapital, strateška vizija i odgovorno upravljanje mogu biti ključni u očuvanju i razvoju strateških industrijskih kapaciteta u zemlji i regionu. Društvo H&P Zvornik prepoznato je kao pouzdan, ozbiljan i strateški usmjeren investitor s jasnom misijom – dugoročno unapređenje domaće proizvodnje, modernizacija procesa i očuvanje zaposlenosti”, tvrde iz grupacije Pavgord.

    Sindikalni predstavnici ističu da su isključeni iz procesa i upozoravaju na opasnost od mogućeg monopolskog položaja Pavgorda.

    “Ovo je kapitalizam – danas jesi, sutra nisi. Prodaja je urađena netransparentno, radnici su zaobiđeni. Očekujemo hitan poziv na razgovore”, kaže Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca Zeničko – dobojskog kantona.

    U Zenici je nedavno potpisan novi kolektivni ugovor s povećanjem plata od 16%, ali se ne zna kako će se to reflektovati pod novim vlasnikom.

    Mujkanović podsjeća da je Željezara davno privatizovana, još 1998. odnosno 2004. godine, “ali na korektan način”, te kako “nije u redu prema radnicima koji duže od dvije decenije ostavljaju svoje zdravlje u ovoj tvornici da o njenoj prodaji saznaju iz medija”.

    Glasine o fabrici i očekivanja radnika

    “Kružile su razne glasine zadnjih godinu ili dvije – o zatvaranju fabrike, prodaji Turcima, Kinezima, gašenju Visoke peći, pokretanju elektrolučne peći… Sad imamo jednu novu situaciju koja nas, iskren da budem, brine i donosi neizvjesnost. Bez obzira na sve probleme koje smo imali s ArcelorMittalom – a dovoljno je reći da smo organizovali osam generalnih štrajkova u protekle dvije decenije sa zahtjevom za poboljšanje radničkih prava – radi se o drugom ili trećem proizvođaču čelika u svijetu, gigantu u tom segmentu. S druge strane, novi kupac dolazi iz branše koja nema veze sa industrijom čelika. Zasad ne znamo s kakvom vizijom dolazi, kakvi su planovi, kakve su namjere. Naravno, s čim god da novi vlasnik dođe, stav sindikata je jasan: zadržavanje radnih mjesta, očuvanje dostignutog nivoa prava radnika i dalje unapređenje”, naglašava Mujkanović.

    Rašid Fetić, predsjednik Sindikata ArcelorMittal Zenica, priznaje da je prodaja kompanije bila šok za sve.

    “Saznali smo iz medija da se sprema prodaja kompanije. Pokušavali smo od menadžmenta dobiti informaciju, međutim i oni su govorili da ne znaju. U petak, 20. juna u 15:30 sati, pozvani smo na sastanak gdje nam je saopštena istina. Navodno je ugovor o prodaji potpisan istog dana. Generalni direktor kao ništa nije znao, mada sumnjam u to. Uglavnom, radiće do kraja oktobra ArcelorMittal, a početkom novembra preuzima Pavgord. Bojimo se za sudbinu radnika”, priča Fetić.

    Stvari bi se mogle dodatno zakomplicirati, obzirom na to da je u toku postupak revizije okolinske dozvole za još uvijek Mittalova postrojenja u Zenici.

    Revizija traje već više od godinu dana, a prema riječima Samira Lemeša, predsjednika Upravnog odbora Eko foruma Zenica, situacija je dodatno zakomplikovana nakon gašenja koksare i promjena u tehnološkom procesu.

    “Federalna vlada je formirala ekspertsku grupu, a resorno ministarstvo je od Mittala zatražilo da podnese novi zahtjev jer prethodna dozvola više ne obuhvata stvarno stanje, naročito kada je riječ o odlagalištu metalurškog otpada Rača. Taj zahtjev još uvijek nije stavljen na javni uvid i postoji realna mogućnost da postrojenje ne dobije novu okolinsku dozvolu”, upozorava Lemeš.

    Dodatno zabrinjava činjenica da je Rača godinama ostajala van regulatornog okvira. Iako je prvobitno planirano zatvaranje ovog odlagališta, Mittal je u međuvremenu zatražio nastavak odlaganja otpada na istoj lokaciji, jer alternativno rješenje – u skladu sa zakonom – nije pronađeno.

    Industrijska renesansa ili odjavni zvuk?

    “Nebitno je ko je vlasnik, bez važeće okolinske dozvole proizvodnja se zakonski ne može nastaviti”, ističe Lemeš.

    Prema analizama, ArcelorMittal je učestvovao sa oko 4% u BDP-u BiH, a Zenica i Prijedor su godinama industrijski zavisili od ovog sistema.

    Ni Vlada Federacije BiH, koja ima manjinski udio u Mittalu, ni vlasti Republike Srpske još se nisu oglasile. I sami su iznenađeni prodajom, ali i činjenicom da ih niko nije obavijestio šta se sprema.

    Pavgord ima kapitalnu snagu, domaći je investitor i – kako navode iz kompanije – “viziju proizvodnje koju Mittal nije imao”. No, bez jasne strategije, transparentnosti, poštivanja sindikalnih prava i održivih ekoloških politika, postavlja se pitanje da li BiH dobija domaćeg industrijskog lidera ili samo još jednu nevidljivu ruku tržišta?

    Pratite nas i na Twitteru, Facebooku i Instagramu.

    Nakon više od 21 godine rada u Bosni i Hercegovini, globalni čelični div ArcelorMittal zvanično je najavio povlačenje iz zemlje. Njegove glavne poslovne jedinice – fabrika čelika u Zenici i rudnik željezne rude u Prijedoru – prodane su domaćoj grupaciji Pavgord, u vlasništvu biznismena Gordana Pavlovića.

    tracker

    Ova industrijska transakcija, jedna od najvećih u postratnoj BiH, odmah je izazvala talas zabrinutosti među zaposlenima, sindikatima, ekološkim aktivistima i ekonomskim analitičarima.

    Firma Pavgord, osnovana 1990. godine u Foči, započela je kao transportna kompanija, da bi u protekloj deceniji izrasla u multisektorsku poslovnu grupaciju s interesima u rudarstvu, aluminijskoj industriji, građevini i finansijskim akvizicijama. Grupacija već upravlja kompanijama Nova Alumina Zvornik, Boksit Milići, Srbinjeputevi Foča i Rudnik mrkog uglja Miljevina, a preuzimanjem Mittalovih pogona u Zenici i Prijedoru postaje jedan od ključnih industrijskih igrača u zemlji.

    Ipak, Pavgord je za većinu radnika još uvijek “nepoznanica”.

    “Nemamo nikakve informacije o planovima. Radnici su zbunjeni, nevjerica je ogromna”, kaže Dario Antonić, predsjednik Sindikata ArcelorMittal Prijedor.

    Prema njegovim riječima, kompanija ArcelorMittal je u protekle dvije decenije pokazala ozbiljan pristup poštivanju Zakona o radu u oba entiteta, kao i poštivanju pojedinačnih, kolektivnih i granskih ugovora. O visinama plata uvijek je bilo različitih pogleda, što je i svojstveno za takve kompanije koje su na ove prostore došle zbog povoljnijih cijena energenata i nižih troškova radne snage. Ipak, nesporno je da su ulagali velika sredstva u zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu, uvodeći nove elemente u postojeće zakonodavstvo koje pokriva tu oblast, a rezultat je bio vidljiv svih ovih godina.

    “S obzirom na to da je to međunarodna kompanija, komunikacija je bila na zavidnom nivou, a rezultati pregovora su bili stvar kompromisa. Sada smo se našli u situaciji da nas preuzima domaća firma, čije je sjedište u BiH i koja još uvijek nije uspostavila direktnu komunikaciju s predstavnicima radnika. Vjerujemo da je u obostranom interesu zdrava komunikacija i nastavak primjene postojećih radničkih prava garantovanih potpisanim Pojedinačnim kolektivnim ugovorom, kao i unapređenje u svim segmentima koje propisuje Zakon o radu. U što kraćem periodu očekujemo i poziv na prve razgovore sa predstavnicima sindikata od strane novog vlasnika”, navodi Antonić.

    Objašnjava da ArcelorMittal Prijedor ima pozitivne finansijske rezultate, ali i nelogičnosti oko ulaganja u novi kop u Ljubiji, čija realizacija, uprkos višemilionskim ulaganjima, još uvijek nije zaživjela.

    “Strepnja i briga za sutra su prisutne, jer još uvijek postoji nepoznanica šta je pozadina svega, kao i koliko radnici u ovoj situaciji mogu očekivati podršku entitetskih vlada i državnih struktura. Bojazan je da li se ovakva tranzicija može završiti bez te podrške i stvarnog shvatanja važnosti uticaja ovih firmi, kako na entitetske budžete, tako i prvenstveno na razvoj gradova Prijedora i Zenice, za koje je ovo žila kucavica privrednih aktivnosti”, naglašava Dario Antonić.

    Šta kažu Mittal i Pavgord?

    U zvaničnom saopćenju ArcelorMittal navodi da su u protekle dvije godine zabilježeni kumulativni gubici od 270 miliona KM, uz drastičan pad prihoda – sa 1,05 milijardi KM (2022.) na 608 miliona KM (2024.).

    “Uprkos ulaganjima, korporacija smatra da je prodaja najbolje rješenje za budućnost kompanije i njenih zaposlenika”, izjavio je Sanjay Samaddar, potpredsjednik ArcelorMittala i generalni direktor ArcelorMittal Evropa – Dugi proizvodi.

    Ugovorom o kupoprodaji, svi zaposleni – više od 2.800 radnika u oba pogona (2.100 u Zenici i 700 u Prijedoru) – prelaze kod novog poslodavca, uz zadržavanje važećih kolektivnih ugovora.

    Iz zvorničkog privrednog društva H&P, člana grupacije Pavgord koji je zvanični kupac 92% vlasništva kompanije ArcelorMittal Zenica (preostalih 8% je u vlasništvu Vlade Federacije BiH) i 51% vlasništva ArcelorMittal Prijedor (49% je u vlasništvu Vlade Republike Srpske), poručili su da je to “jedna od najvažnijih industrijskih prekretnica u BiH i regionu u posljednjih deset godina”.

    “Ova akvizicija predstavlja važan trenutak za cijeli region i potvrđuje da domaći kapital, strateška vizija i odgovorno upravljanje mogu biti ključni u očuvanju i razvoju strateških industrijskih kapaciteta u zemlji i regionu. Društvo H&P Zvornik prepoznato je kao pouzdan, ozbiljan i strateški usmjeren investitor s jasnom misijom – dugoročno unapređenje domaće proizvodnje, modernizacija procesa i očuvanje zaposlenosti”, tvrde iz grupacije Pavgord.

    Sindikalni predstavnici ističu da su isključeni iz procesa i upozoravaju na opasnost od mogućeg monopolskog položaja Pavgorda.

    “Ovo je kapitalizam – danas jesi, sutra nisi. Prodaja je urađena netransparentno, radnici su zaobiđeni. Očekujemo hitan poziv na razgovore”, kaže Kenan Mujkanović, predsjednik Sindikata metalaca Zeničko – dobojskog kantona.

    U Zenici je nedavno potpisan novi kolektivni ugovor s povećanjem plata od 16%, ali se ne zna kako će se to reflektovati pod novim vlasnikom.

    Mujkanović podsjeća da je Željezara davno privatizovana, još 1998. odnosno 2004. godine, “ali na korektan način”, te kako “nije u redu prema radnicima koji duže od dvije decenije ostavljaju svoje zdravlje u ovoj tvornici da o njenoj prodaji saznaju iz medija”.

    Glasine o fabrici i očekivanja radnika

    “Kružile su razne glasine zadnjih godinu ili dvije – o zatvaranju fabrike, prodaji Turcima, Kinezima, gašenju Visoke peći, pokretanju elektrolučne peći… Sad imamo jednu novu situaciju koja nas, iskren da budem, brine i donosi neizvjesnost. Bez obzira na sve probleme koje smo imali s ArcelorMittalom – a dovoljno je reći da smo organizovali osam generalnih štrajkova u protekle dvije decenije sa zahtjevom za poboljšanje radničkih prava – radi se o drugom ili trećem proizvođaču čelika u svijetu, gigantu u tom segmentu. S druge strane, novi kupac dolazi iz branše koja nema veze sa industrijom čelika. Zasad ne znamo s kakvom vizijom dolazi, kakvi su planovi, kakve su namjere. Naravno, s čim god da novi vlasnik dođe, stav sindikata je jasan: zadržavanje radnih mjesta, očuvanje dostignutog nivoa prava radnika i dalje unapređenje”, naglašava Mujkanović.

    Rašid Fetić, predsjednik Sindikata ArcelorMittal Zenica, priznaje da je prodaja kompanije bila šok za sve.

    “Saznali smo iz medija da se sprema prodaja kompanije. Pokušavali smo od menadžmenta dobiti informaciju, međutim i oni su govorili da ne znaju. U petak, 20. juna u 15:30 sati, pozvani smo na sastanak gdje nam je saopštena istina. Navodno je ugovor o prodaji potpisan istog dana. Generalni direktor kao ništa nije znao, mada sumnjam u to. Uglavnom, radiće do kraja oktobra ArcelorMittal, a početkom novembra preuzima Pavgord. Bojimo se za sudbinu radnika”, priča Fetić.

    Stvari bi se mogle dodatno zakomplicirati, obzirom na to da je u toku postupak revizije okolinske dozvole za još uvijek Mittalova postrojenja u Zenici.

    Revizija traje već više od godinu dana, a prema riječima Samira Lemeša, predsjednika Upravnog odbora Eko foruma Zenica, situacija je dodatno zakomplikovana nakon gašenja koksare i promjena u tehnološkom procesu.

    “Federalna vlada je formirala ekspertsku grupu, a resorno ministarstvo je od Mittala zatražilo da podnese novi zahtjev jer prethodna dozvola više ne obuhvata stvarno stanje, naročito kada je riječ o odlagalištu metalurškog otpada Rača. Taj zahtjev još uvijek nije stavljen na javni uvid i postoji realna mogućnost da postrojenje ne dobije novu okolinsku dozvolu”, upozorava Lemeš.

    Dodatno zabrinjava činjenica da je Rača godinama ostajala van regulatornog okvira. Iako je prvobitno planirano zatvaranje ovog odlagališta, Mittal je u međuvremenu zatražio nastavak odlaganja otpada na istoj lokaciji, jer alternativno rješenje – u skladu sa zakonom – nije pronađeno.

    Industrijska renesansa ili odjavni zvuk?

    “Nebitno je ko je vlasnik, bez važeće okolinske dozvole proizvodnja se zakonski ne može nastaviti”, ističe Lemeš.

    Prema analizama, ArcelorMittal je učestvovao sa oko 4% u BDP-u BiH, a Zenica i Prijedor su godinama industrijski zavisili od ovog sistema.

    Ni Vlada Federacije BiH, koja ima manjinski udio u Mittalu, ni vlasti Republike Srpske još se nisu oglasile. I sami su iznenađeni prodajom, ali i činjenicom da ih niko nije obavijestio šta se sprema.

    Pavgord ima kapitalnu snagu, domaći je investitor i – kako navode iz kompanije – “viziju proizvodnje koju Mittal nije imao”. No, bez jasne strategije, transparentnosti, poštivanja sindikalnih prava i održivih ekoloških politika, postavlja se pitanje da li BiH dobija domaćeg industrijskog lidera ili samo još jednu nevidljivu ruku tržišta?

    Zenica
    clear sky
    25.4 ° C
    25.4 °
    25.4 °
    55 %
    1.2kmh
    0 %
    sri
    35 °
    čet
    37 °
    pet
    29 °
    sub
    28 °
    ned
    27 °