U Islamskom centru Sultan Ahmed u Zenici održana je tribina „Logor Trnopolje – mjesto zločina, deportacija i prisilnog premještanja stanovnika“, koju je organizovalo Muftijstvo bihaćko, u saradnji s Muftijstvom zeničkim.
Na tribini su govorili Fikret Alić, bivši logoraš i čovjek sa fotografije koja je postala jedan od simbola stradanja u logorima, dr. Mujo Begić, istraživač zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sakib-ef. Džaferović, bivši logoraš tri logora i Sabahudin Garibović, bivši logoraš iz Trnopolja. Prisutnima su se obratili i muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić, te muftija zenički hafiz prof. dr. Mevludin-ef. Dizdarević.
Muftija zenički hafiz prof. dr. Mevludin Dizdarević istakao je važnost čuvanja sjećanja na žrtve i svjedočenja preživjelih logoraša. Naglasio je da fotografije, priče i iskustva ljudi koji su prošli kroz logore poput Trnopolja predstavljaju dio kolektivne memorije bošnjačkog naroda.
– Ovo je prilika da razgovaramo s logorašima, ljudima čije su slike i priče ostale urezane u naše zajedničko pamćenje. Zbog toga je ova tribina izuzetno važna za sve nas – kazao je Dizdarević.
Govoreći o ulozi Islamske zajednice, istakao je da ona čuva i prenosi historijsko pamćenje naroda, povezujući generacije i različite krajeve Bosne i Hercegovine kroz zajedničko iskustvo.
Posebno se osvrnuo na stradanja tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, naglasivši da zločini nad civilima nisu počeli u jednom trenutku, već su imali svoj tok od početka agresije.
– Genocid nije počeo 1995. godine u Srebrenici. Počeo je 1992. godine u Prijedoru, Sarajevu i drugim mjestima, a svoj vrhunac doživio je u Srebrenici – poručio je muftija Dizdarević.
Istakao je da su ljudi ubijani i progonjeni zbog svoje pripadnosti, te da je zbog toga sjećanje na žrtve obaveza cijele zajednice. Na kraju je zahvalio muftiji hafizu Mevludinu Kudiću na doprinosu u očuvanju kulture sjećanja i radu na tome da se stradanja Prijedora i njegovih žrtava dostojno obilježe i pamte.
Muftija bihaćki hafiz Mevludin Kudić, istakao je važnost kulture sjećanja i obavezu čuvanja istine o stradanju Bošnjaka u Bosanskoj Krajini.
Pozivajući se na kur'anski princip svjedočenja pravde, muftija Kudić naglasio je da aktivnosti vezane za obilježavanje stradanja imaju tri ključna cilja, očuvanje emaneta prema žrtvama, institucionalno njegovanje sjećanja i izgradnju trajnih mjesta pamćenja.
– Ovo što radimo jeste emanet prema svim žrtvama koje su ubijene početkom 1992. godine na svojim kućnim pragovima, u svojim dvorištima i pred svojim porodicama – kazao je muftija Kudić.
Istakao je značaj uloge Islamske zajednice u očuvanju sjećanja, podsjećajući na aktivnosti koje se provode u vezi sa obilježavanjem genocida u Prijedoru, uključujući i protokol Islamske zajednice o obilježavanju ovog zločina.
Govoreći o budućnosti kulture sjećanja, najavio je i planove za izgradnju memorijalnog centra na području između Prijedora i Banje Luke, koji bi trajno svjedočio o stradanjima i čuvao istinu za buduće generacije.
Muftija Kudić zahvalio je muftiji zeničkom hafizu prof. dr. Mevludinu Dizdareviću na podršci i pomoći u organizaciji tribine, istakavši da je doprinos Zenice doprinos cijelom narodu Prijedora, Kozarca i doline Sane.
Posebno je najavio predavanje dr. Muje Begića, ističući njegov značaj u istraživanju zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, kao i njegov doprinos pronalasku i identifikaciji žrtava stradalih na području Bosanske Krajine.
Muftija Kudić naglasio je da je dr. Begić jedan od najznačajnijih istraživača zločina u ovom području, koji naučnim pristupom svjedoči o razmjerama stradanja, posebno o Prijedoru kao mjestu genocida.
U svom izlaganju dr. Mujo Begić govorio je o okolnostima koje su prethodile zločinima na području Prijedora i o sistematskom progonu bošnjačkog stanovništva. Istakao je da je do kraja maja 1992. godine cijelo područje općine Prijedor bilo pod kontrolom srpskih vlasti, nakon čega su uslijedile naredbe o obilježavanju bošnjačkih kuća bijelim čaršafima, kao i prisilno obilježavanje Bošnjaka bijelim trakama.
– Do kraja augusta 1992. godine veliki dio bošnjačkih naselja bio je etnički očišćen. Ljudi su odvođeni u logore, deportovani, ubijani i protjerivani – kazao je Begić.
Govoreći o značaju Prijedora, naglasio je da je ovaj prostor imao stratešku važnost zbog svog geografskog položaja i povezivanja teritorija, zbog čega su na tom području bile koncentrisane značajne vojne i policijske snage.
Posebno se osvrnuo na logor Trnopolje, istakavši njegovu specifičnost jer su u njemu zatočavane žene, djeca, starci i bolesni, odnosno cijele porodice.
– Trnopolje je bilo jedno od brojnih mjesta zatočenja na području Prijedora. Zgrade koje su nekada služile za obrazovanje i okupljanje ljudi, poput škola i domova kulture, pretvorene su u mjesta stradanja i patnje – istakao je Begić.
Svoje svjedočenje podijelio je Fikret Alić, bivši zatočenik logora Trnopolje i čovjek čija je fotografija iz logora obišla svijet. Alić je zahvalio prisutnima na dolasku, istakavši da je važno govoriti o onome što se dogodilo kako bi istina ostala sačuvana.
Govoreći o stradanjima u logoru, naglasio je da su među žrtvama bili ljudi svih generacija, od djece do staraca, te da mnogi od njih nisu imali nikakvu krivicu osim svoje pripadnosti. Prisjetio se posebno teških trenutaka iz logora, među kojima su ponižavanja, prisiljavanje zatočenika da udaraju jedni druge i masovna ubistva koja su ostavila trajne posljedice na preživjele.
– Najviše me boli što su ubijana djeca i starci. Nisu oni bili ničim krivi. Mi koji smo preživjeli moramo govoriti, jer ako ne govorimo, istina se neće znati – kazao je Alić.
Istakao je i razočaranje odnosom institucija prema žrtvama, naglašavajući potrebu da se pronađu posmrtni ostaci nestalih i da odgovorni za zločine budu procesuirani.
Govoreći o svojoj knjizi, kazao je da ju je napisao kako bi ostavio svjedočanstvo budućim generacijama.
– Dugo nisam mogao ponovo prolaziti kroz sve te slike i sjećanja, ali sam shvatio da zapisana riječ ostaje. U knjizi nisam želio širiti mržnju, nego ostaviti svjedočanstvo da se zna šta se dogodilo – poručio je Alić.
Na kraju je zahvalio Zenici i ljudima koji su mu pružili podršku nakon rata, poručivši da je obaveza svih čuvati istinu i sjećanje na žrtve. Naglasio je da je važno poznavati činjenice o događajima iz 1992. godine kako bi se razumio karakter zločina i sačuvalo sjećanje na žrtve.
Logor Trnopolje je formirao Krizni štab opštine Prijedor 1992. godine. Nalazio se u blizini željezničke stanice u Kozarcu, a otkriven je 5. augusta 1992. godine kada su britanski novinari napravili snimke zlostavljanih i izgladnjelih logoraša iza žice.
Iz njega je 21. augusta 1992. godine izvedeno oko 200 logoraša, koji su likvidirani na Korićanskim stijenama na Vlašiću. Kroz logor Trnopolje prošlo je više od 23.000 logoraša, po čemu je najmasovniji logor za civile od Drugog svjetskog rata.
