Aktuelni evropski prvaci savladali su Argentinu rezultatom 1:0 nakon produžetaka i drugi put u historiji podigli trofej namijenjen najboljoj reprezentaciji planete.
Rezultat može sugerisati neizvjesno finale, ali ono što se događalo na terenu pokazalo je znatno jasniju sliku. Španija je kontrolisala igru, diktirala ritam i gotovo potpuno odsjekla argentinski napad, dok Argentina tokom regularnih 90 minuta nije uspjela uputiti nijedan udarac u okvir španskog gola.
Da se u produžetke ušlo bez pogodaka, najzaslužniji je bio Emiliano Martínez. Argentinski golman odbranama je održavao svoju reprezentaciju u utakmici, ali ni on nije mogao izdržati do kraja.
Odlučujući trenutak dogodio se u 106. minuti, kada je Ferran Torres konačno probio argentinski bedem i donio Španiji pogodak vrijedan titule. Argentina je završnicu igrala s desetoricom nakon što je Enzo Fernández dobio drugi žuti karton, ali ni prije isključenja nije pronalazila način da ozbiljnije ugrozi španski gol.
Španci su tako naslov evropskog prvaka iz 2024. godine dopunili najvažnijim trofejem u reprezentativnom fudbalu. Nakon što su u Berlinu savladali Englesku i četvrti put postali prvaci Evrope, dvije godine kasnije potvrdili su da trenutno nemaju ravnog ni na svjetskoj sceni.
Najbolja odbrana prvenstva
Nova titula nije osvojena zahvaljujući samo individualnom kvalitetu ili jednoj dobro odigranoj finalnoj utakmici. Španija je tokom cijelog prvenstva djelovala kao najorganizovanija i najstabilnija reprezentacija.
Na osam utakmica primila je samo jedan pogodak, i to protiv Belgije u četvrtfinalu. Portugal, Francuska i Argentina u eliminacijskoj fazi nisu uspjeli zatresti mrežu Unaija Simóna, dok je španska odbrana protiv svjetskog prvaka iz 2022. godine odigrala gotovo savršenu utakmicu.
Argentina je u finale stigla kao branilac titule i reprezentacija s najefikasnijim napadom prvenstva, ali je protiv Španije ostala bez prostora, ritma i konkretne prijetnje. Upravo je finale trebalo ponuditi duel najboljeg napada i najbolje odbrane turnira. Na kraju je postojala samo jedna strana.
Španija je na putu do titule u nokaut-fazi savladala Austriju, Portugal, Belgiju, Francusku i Argentinu. Nije samo pobjeđivala, nego je protivnicima nametala utakmice kakve njima nisu odgovarale. Kada je bilo potrebno napadati, dominirala je posjedom i stvarala pritisak. Kada je trebalo sačuvati rezultat, djelovala je gotovo neprobojno.
Od evropskog do svjetskog trona
Ova generacija Španije više se ne može posmatrati kao ekipa velikog potencijala. Ona je već postala pobjednička generacija.
Spoj mladosti, tehničkog kvaliteta i taktičke discipline najprije je donio evropsku, a sada i svjetsku titulu.
Španija je time ponovila uspjeh iz 2010. godine i drugi put postala prvak svijeta, dok je Argentina ostala bez mogućnosti da odbrani naslov osvojen četiri godine ranije.
U finalu nije bilo drame kakvu rezultat od 1:0 obično nagovještava. Bilo je čekanja da se španska dominacija konačno pretvori u pogodak.
Kada se to dogodilo, svjetska titula završila je u rukama reprezentacije koja ju je tokom prvenstva najviše zaslužila.
