Porodice žrtava iz prijedorskih sela Zecovi i Briševo ovih dana obilježavaju 34. godišnjicu stravičnih zločina. Sjećanje na ubijene civile, Bošnjake i Hrvate, i nakon više od tri decenije budi istu bol, dok potraga za kostima najmilijih i pravdom pred sudovima i dalje traje.
Kada se govori o razmjerama stradanja u Bosni i Hercegovini, historijske činjenice su neumoljive: nakon genocida u Srebrenici, u Prijedoru je počinjen drugi najveći masovni zločin tokom agresije na BiH.
U ovoj općini su ubijena ukupno 3.176 civila, od kojih je njih 166 bilo hrvatske nacionalnosti. Ipak, zbog često licemjerne politike i guranja istine pod tepih, u javnosti se nedovoljno zna o činjenici da je Prijedor općina u kojoj je stradao najveći broj Hrvata u našoj zemlji.
Simbol tog stradanja je selo Briševo, koje je nakon napada Vojske Republike Srpske (VRS) krajem jula 1992. godine potpuno sravnjeno sa zemljom. U napadima na Briševo, kao i na obližnje Zecove, meta nisu bile vojne formacije, jer ih tamo nije ni bilo, već isključivo nenaoružani civili, žene, djeca i invalidi.
Zecovi: Potraga za 600 Prijedorčana i dalje traje
U selu Zecovi srpske vojne i policijske snage su u akciji takozvanog”čišćenja”ubile oko 69 civila bošnjačke nacionalnosti. Ljudi su ubijani na pragovima kuća u kojima su se krili, ispred lokalne škole, ispod Vijadukta, na lokalitetu Begova rijeka, Točak, te kod raskrsnice puteva za Ribnjak. Za posmrtnim ostacima 32 osobe iz ovog sela još uvijek se traga.
Fikret Bačić, čovjek koji tri decenije traga za kostima čak 29 članova svoje porodice, u razgovoru za Detektor je istakao da će i ovu godišnjicu obilježiti onako kako to radi godinama, kod spomenika ubijenima u vrijeme kada su strijeljani, te učenjem Jasina i tevhida.
Na nivou cijelog Prijedora, još uvijek se traže posmrtni ostaci oko 600 osoba.”Vraćanje posmrtnih ostataka, da se ukopaju tamo gdje im je mjesto, gdje pripadaju, gdje možemo otići svako na svoj način, pomoliti se, to bi bila jedna satisfakcija za nas”, rekao je Bačić za Detektor.
On poručuje da je pronalazak žrtava jedini put prema pomirenju i normalnom životu, te da će negiranjem i poricanjem zločina država samo nastaviti”tapkati u mjestu”. Dodatnu ranu porodicama predstavlja pravosudni sistem. Sudski postupci za Zecove trajali su i do deset godina, a dio osuđenih ratnih zločinaca danas se nalazi u bjekstvu.
Sud Bosne i Hercegovine je za zločine protiv čovječnosti u Zecovima (ubistva, prisilno preseljenje i nečovječna djela) pravosnažno osudio Dušana Milunića na 12 godina, Iliju Zorića na 20, Zorana Stojnića na osam, Zorana Milunića na 14 i Ljubišu Četića na pet godina zatvora. Prvostepenom presudom Duško Zorić je osuđen na 15 godina. Ipak, za Milunićem, Zorićem i Stojnićem kasnije je morala biti raspisana međunarodna potjernica.
Briševo: Selo koje je potpuno izbrisano
Samo 25 kilometara od Zecova, u selu Briševo, mještani i udruženja preživjelih prisjećaju se 24. i 25. jula 1992. godine. Tog dana na najmonstruoznije načine ubijeno je 67 civila hrvatske nacionalnosti. Presudama Haškog tribunala jasno je utvrđeno da su u večernjim satima, po ulasku srpske vojske u selo, ljudi ubijani u kukuruzištima, šumama i vlastitim domovima.
Zdravko Marijan, član Udruge”Dom Briševo, Dobri”, istakao je za Detektor da porodice žrtava ne mogu biti zadovoljne sudskim postupcima u Bosni i Hercegovini, naročito jer je predmet za Briševo pred domaćim pravosuđem praktično pauziran.
Marijan je lično pomogao u animiranju i nagovaranju oko 100 svjedoka rasutih po dijaspori, od Hrvatske i Slovenije do Austrije i Njemačke, da daju svoje iskaze.”Istina je bitna, ali vidim da je sve manje toga kako ovi sudski procesi nisu dali nikakav rezultat”, naglasio je Marijan za Detektor, dodajući koliko je važno dokumentovati da u Briševu, baš kao i u Zecovima i Čarakovu, nije bilo apsolutno nikakvih vojnih trupa.
U Sudu BiH se za stravičan zločin u Briševu trenutno sudi Slobodanu Taranjcu, Ranku Kaurinu, Branku Dženopoljcu i Drašku Topiću. Posljednje ročište na kojem su svjedoci saslušavani održano je još 2024. godine. Peti optuženi, Veljko Brajić, u međuvremenu je preminuo, nikada ne dočekavši presudu za svoja nedjela.
Zecovi i Briševo danas ostaju tužni podsjetnici na sistemski planirana zvjerstva, ali i na sporu ruku pravde koja preživjelima dodatno otežava suočavanje sa ionako bolnom prošlošću.
