Alnes Alić nije zapamtio svog oca. Od njega je za uspomenu dobio ime i jednu fotografiju. Ipak, pored tabuta svoga oca bio je neutješan.
Ramo Alić imao je samo 30 godina kada je ubijen u srebreničkom genocidu. Njegove kosti konačno će naći smiraj u Memorijalnom centru Potočari.
Preporučeno
Pročitajte i ovo
– Tijelo nije kompletno, zadnje kosti pronađene su 2014. godine. Od tada ništa. Čekali smo do sada, ali za sve vrijeme nije pronađena niti jedna kost. Odlučili smo da ukopamo ovo što je pronađeno, da se smiri i on, a i mi. Da ova djeca zajednom sa mnom mogu negdje doći i proučiti Fatihu, da znamo gdje je – priča Srebreničanin Alnes Alić i plače.
Oko njega su supruga i troje djece, malena djevojčica, još u pelenama, briše mu suze.
– Trebalo mi je dosta vremena da se odlučim. Ovo je naš prvi i posljednji susret. Ja sam imao nepunu godinu kada je ubijen. Moja majka ima jednu njegovu fotografiju, koja je ostala kao uspomena na njega i to je sve – priča Alnes Alić.
Ramo Alić ubijen je u Bratuncu 1995. godine, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u masovnoj grobnici Glogova 2001. godine. On se još krajem 1994. rastao s porodicom, a kasnije je ubijen u genocidu, nakon pada Srebrenice 11. jula.
– Ime Alnes dao mi je rahmetli otac, ne znam zašto baš to, nisam imao priliku da ga pitam. On ga je izabrao i to je još jedna upomena od njega – kaže za Faktor sin ubijenog Rame Alića.
Alnes Alić nije zapamtio svog oca. Od njega je za uspomenu dobio ime i jednu fotografiju. Ipak, pored tabuta svoga oca bio je neutješan.
Ramo Alić imao je samo 30 godina kada je ubijen u srebreničkom genocidu. Njegove kosti konačno će naći smiraj u Memorijalnom centru Potočari.
Preporučeno
Pročitajte i ovo
– Tijelo nije kompletno, zadnje kosti pronađene su 2014. godine. Od tada ništa. Čekali smo do sada, ali za sve vrijeme nije pronađena niti jedna kost. Odlučili smo da ukopamo ovo što je pronađeno, da se smiri i on, a i mi. Da ova djeca zajednom sa mnom mogu negdje doći i proučiti Fatihu, da znamo gdje je – priča Srebreničanin Alnes Alić i plače.
Oko njega su supruga i troje djece, malena djevojčica, još u pelenama, briše mu suze.
– Trebalo mi je dosta vremena da se odlučim. Ovo je naš prvi i posljednji susret. Ja sam imao nepunu godinu kada je ubijen. Moja majka ima jednu njegovu fotografiju, koja je ostala kao uspomena na njega i to je sve – priča Alnes Alić.
Ramo Alić ubijen je u Bratuncu 1995. godine, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u masovnoj grobnici Glogova 2001. godine. On se još krajem 1994. rastao s porodicom, a kasnije je ubijen u genocidu, nakon pada Srebrenice 11. jula.
– Ime Alnes dao mi je rahmetli otac, ne znam zašto baš to, nisam imao priliku da ga pitam. On ga je izabrao i to je još jedna upomena od njega – kaže za Faktor sin ubijenog Rame Alića.
